Cassandra Clare - Grad od pepela (Instrumentarij smrtnika #2)

  Ukratko: Nastavak dostojan svog prethodnika koji me nije nimalo razočarao.

Dakle, kao što vidite, pronašla sam nastavak Grada od kostiju, to jest, kupila sam ga na Interliberu, zajedno s ostalim nastavcima serijala. Nisam požalila, a knjiga me cijelo popodne držala prikovanu za kauč.

  Knjiga se nastavlja tamo gdje je Grad od kostiju stao. Clary i Jace i dalje ne mogu biti zajedno, a tu je i Simon s kojim se Clary upusti u nešto više od običnog prijateljstva. Valentine je i dalje glavni zlikovac, iako je meni postao prilično kul. Dalje, odnosi među likovima se mijenjaju, ima novih parova, pojavljuju se novi likovi od kojih je vrlo važna Inkvizitorica koja najblaže rečeno, mrzi Jacea. Ukratko, događa se svašta, mogla bih prepričavati do sutra.

Cassandra Clare mi je postala najdraža spisateljica jer je njen stil pisanja jednostavno fantastičan. Knjiga je bogata opisima, likovi imaju svoj karakter i jako su dobro razrađeni, a ideja i radnja knjige čine ju jednom od najoriginalnijih koje sam imala priliku čitati.

  Već sutra se bacam na treću knjigu koja je na engleskom, ali nije važno, vjerujem da će mi je jednako svidjeti kao i prve dvije. Preporučam vam ovaj serijal, nećete požaliti.

Slavko Kolar - Breza

  Ukratko: Još jedna u nizu dosadnih lektiri, samo što je ova uvjerljivo zauzela prvo mjesto.

Ovu knjigu nikada ne bih čitala da nije bila za lektiru. Smatram da sam uzalud potrošila sat vremena svog života na čitanje te knjige. I na kraju, nisam ništa zapamtila pa ću morati čitati ponovno. Baš predivno.

  Knjiga prati život mlade djevojke Janice koja se razboli i na kraju umre, dok se većina ljudi tome veseli. Znam da opis nije dugačak, no kako knjigu od 30 stranica ukratko opisati, a da se ne prepriča cijeli sadržaj?

Knjiga je pisana kajkavskim narječjem pa je ponekad bila pomalo nerazumljiva, a cijela radnja romana ubitačno je dosadna i pisac često preskače s jedne radnje na drugu što mi se nikako nije svidjelo.

  Knjigu ne preporučam, što ste mogli zaključiti iz ovog, kratkog, ali jasnog posta.

Tina Fras i Boris Rasheta - Knjiga izumrlih (Mjesec boje krvi #2)

  Ukratko: Nastavak ''najvećeg domaćeg hita'' koji me razočarao jednako kao i njegov prethodnik.

  Za početak, knjiga me razočarala. Kupila sam ju samo zato što su mi nakon čitanja prve knjige mnoge stvari ostale nerazjašnjene pa sam knjigu počela čitati iz znatiželje, no isto sam se tako nadala da će knjiga biti kvalitetnije napisana, no tu sam se prevarila.
  Radnja se nastavlja tamo gdje je prva knjiga stala. Tina je vampir i u problemima je do grla, a sada je saznala za Knjigu izumrlih, knjigu koja njenom vlasniku daje moć nad svim vampirima, a knjiga je na neki način povezana s njom. U rješavanju misterija pomoći će joj njen prijatelj Monkey, ali Tina će početi surađivati i s ostalima, za koje nikada nije mislila da će moći.

  Već sam spomenula da je knjiga potpuno nekvalitetno napisana, pa da izdvojim neke razloge. Dijalozi su mi užasno išli na živce jer nisu odvojeni os ostatka teksta niti navodnicima niti crticama pa je često bilo teško pratiti priču. Opisa većinom nema, ali tu i tamo kao da su se pisci sjetili da bi trebalo nešto opisati, pa to bolje opišu, a onda sve ispočetka. Mnogi od likova uopće nemaju svoj karakter i svi oni su mi nekako jednolični, a među njima se izdvaja jedino Monkey, kojeg su pisci najbolje razradili i on je, uz to, jedini lik koji ima svoje ja i ne sliči niti jednom drugom liku u knjizi.
  Nakon što sam pročitala knjigu, većina pitanja koja su ostala neodgovorena u prvoj knjizi napokon su dobila odgovor, ali pojavilo se mnogo novih pitanja koja su ostala nerazriješena nakon završetka knjige tako da pretpostavljam da će uskoro izaći i treći dio Mjeseca boje krvi.

  Dakle, ako ste čitali prvu knjigu i nije vas previše oduševila, ali želite potrošiti nekoliko sati slobodnog vremena, onda je ovo knjiga za vas, ali ako želite pročitati neku kvalitetnu knjigu, onda ovu zaobiđite u širokom luku.

Antoine de Saint Exupery - Mali princ

  Ukrtako: Još jedna u nizu lektira, a ova je posebna jedino po tome što me podsjeća na slikovnicu i knjigu za djecu, iako sam sigurna da će mnogi iz mog razreda za ovu knjigu misliti da je previše dubokoumna i komplicirana (ako ju uopće pročitaju).

  Kao što rekoh, ova knjiga više podsjeća na slikovnicu i knjigu za djecu, nego na lektiru za osmi razred osnovne škole. Knjigu sam pročitala za manje od sat vremena jer polovicu knjige zauzimaju slike, a i ovako je stvarno tanka.
 
  Knjiga govori o pilotu kojem se avion pokvario usred pustinje i tamo je upoznao Malog princa čiju životnu priču saznajemo kroz (vrlo sažetu) knjigu. Saznajemo da Mali princ dolazi s jednog asteroida i da tamo svakodnevno čisti tri vulkana od kojih jedan nije aktivan i da ima svoju ružu o kojoj se brine. Uskoro kreće na put, obilazeći mnoge planete, a na kraju stigne na Zemlju.

  Kao što sam već rekla, knjiga je vrlo sažeta i daje premalo informacija. Opisa gotovo da ni nema, sve se događa vrlo brzo, a pisac je mnogo toga samo natuknuo, ali ništa nije opširno objasnio. Jedini lik kojeg smo detaljno upoznali je zapravo Mali princ, no svi ostali likovi zapravo su samo spomenuti.

  Knjiga bi mi se možda svidjela da sam ju čitala prije četiri-pet godina, ali sada mi je dosadna i radnje gotovo da ni nema. Istina, priča je dosta poučna i iz nje nešto mogu naučiti ljudi raznih generacija, ali nije me se posebno dojmila. Dakle, da nije lektira, sigurno ju ne bih ni čitala.

Cassandra Clare - Grad od kostiju (Instrumentarij smrtnika #1)

  Ukratko: Jedan od najsavršenijih i najoriginalnijih knjiga koje sam dosad pročitala.

  Znači, odmah na početku da kažem, knjiga me u potpunosti oduševila jer je spisateljica stvorila potpuno novi svijet i razradila ga do gotovo svakog detalja. Čak niti kraj nije toliko uobičajen, dapače, potpuno me zapanjio i sljedeće jutro kad sam se probudila (noć prije završila sam knjigu) prva stvar na koju sam pomislila, bilo je: Zašto je moralo tako završiti? A sljedeća pomisao bila mi je: Zašto u gradskoj knjižnici nema nastavaka ove knjige, pa makar i na engleskom? Uglavnom, pročitat ću ja nastavke kad-tad.

  Knjiga govori o djevojci Clary koja se jedne večeri slučajno nađe usred ubijanja jednog demona i saznaje za svijet sjenolovaca, nefila koji ubijaju demone i štite Zemlju od njih. Kada Claryna majka bude oteta, Clary pomoć potraži kod sjenolovaca, a uskoro saznaje da je njen život oduvijek bio povezan s njima. Tu je, naravno, i mladi sjenolovac Jace kojeg naprosto obožavam.

  Dakle, kao što sam rekla, potpuno novi svijet, hrpa likova s potpuno različitim karakterima i za sve njih uspjela sam se vezati. Svidjelo mi se što u knjizi zapravo nema puno one sladunjave romantike nego odnos između Clary i Jacea ide glatko, kao da se sve slaže na svoje mjesto i čitatelj zapravo uopće nije fokusiran na njihovu romansu nego na sve ostale radnje, mnogo važnije od toga. Naravno, nijedna YA knjiga ne prođe bez ljubavnog trokuta, no ovdje je to više jedan četverokut koje je podosta teško objasniti, no ako budete čitali knjigu, shvatit ćete što želim reći.

  Toplo vam preporučam ovu knjigu jer me zaista očarala i popela se visoko na ljestvici mojih najdražih knjiga. Ako ste u mogućnosti, svakako pročitajte.

Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale

Ukratko: Počele su lektire, pa tako i postovi o knjigama drugačijim od onih koje ja obično čitam.

  Znači, Tadijanović. Definitivno nikad ne bih čitala njegove pjesme da nisu lektira. Ne znam da li da uopće kažem da sam pročitala ovu knjigu jer sam pročitala samo pet pjesama koje sam morala obraditi. Ovaj post bit će drugačiji od ostalih jer ovo zapravo i nije knjiga nego zbirka pjesama.

Pjesme koje sam čitala (cijelih pet) svidjele su mi se, ali ne dovoljno da bih pročitala cijelu zbirku (Jednostavno mrzim čitati ono što mi drugi narede da čitam). Jedna od pjesama mi se doista jako svidjela pa ću ju zapisati ovdje.

  
Suhi list hrasta smežuran
Pade mi na nogu dok sjeđah
Na staroj klupi pa mi reče
Čitavu sam godinu čekao da padnem
I danas padoh preda te znajući
Da ćeš o meni napisati stihove
I slavom moju ovjenčati smrt.

 Ne znam točno zašto mi je ta pjesma zapela za oko, ali nekako je drugačija od ostalih. Ostale pjesme bile su mi previše pjesničke, da se tako izrazim. Ja također ponekad pišem pjesme, ali smatram da nisu dosadne kao poezija koju mi imamo za lektiru (svatko ima svoje mišljenje).

Što se preporuka tiče, prosudite sami. Ja vam zbirku ne bih preporučila jer se meni nije svidjela, ali nekima se takve stvari vjerojatno sviđaju jer svatko ima svoj ukus.

 

Suzanne Collins - Šojka Rugalica (Igre gladi #3)

  Ukratko: Dugo očekivani nastavak trilogije koja je u meni pokrenula bujicu osjećaja.

 Za početak, moram napomenuti kako ovu knjigu smatram savršenom. Uspjela me rasplakati, nasmijati, razljutiti i cijelo vrijeme držala me u neizvjesnosti svojom nepredvidivom i potpuno originalnom radnjom.

  Sada se Katniss nalazi u Okrugu 13 u kojem ima zadatak preuzeti ulogu Šojke rugalice i poticati ostale okruge na ustanke, a ako to ne učini, neće ona biti jedina kojoj će nauditi. U Kapitolu, predsjednik Snow muči Peetu, a Katnissina jedina želja je ubiti predsjednika Snowa i osloboditi Peetu. Glavno pitanje je hoće li Kapitol pasti ili će ipak pobijediti u ratu, ali što god da se dogodi, zna se tko je sve to započeo. Katniss.

Moram vas upozoriti, ako ste se za neke likove dublje vezali, velike su mogućnosti da ćete zamrziti spisateljicu jer kroz knjigu mnogo likova bude mrtvo. Kada je spisateljica ubila mog najdražeg lika, skoro sam prestala čitati knjigu. Jednostavno nije smjela to napraviti. Morat ću vam otkriti, radi se o Finnicku, liku kojeg sam zavoljela čim se prvi put pojavio u Plamenu.

  Haymitch je i dalje ostao jednako kul kao i u prethodnim knjigama, a njegove izjave su i dalje genijalne. On je valjda jedini lik kojem spisateljica nije učinila ništa grozno i zbog toga sam joj zahvalna jer mi je ipak Haymitch jedan od najdražih likova.

I da, staro pitanje i dalje ostaje. Peeta ili Gale? Moj odgovor i dalje glasi isto. Finnick. Da znam, stvarno sam naporna s tim Finnickom, ali kad je stvarno savršen. Nego, da se ja vratim na pitanje. Ako moram birati između ove dvojice, biram Peetu kao i prije, a ako želite saznati s kim će Katniss završiti, ipak ćete morati pročitati knjigu.

  I za kraj ovog posta, knjiga je odlična završnica ove trilogije za koju smatram da je najoriginalnija trilogija/ serijal/ knjiga koju sam ikad čitala. Suzanne Collins, svaka čast.  

Aprilynne Pike - Čarolije (Krila #2)

Ukratko: Nastavak vilinske sage koji sam zamalo odbila pročitati do kraja jer nije bilo onako kako ja želim.

  Napokon sam u knjižnici posudila i nastavak ove originalne sage, ali sam se na kraju vrlo razočarala u radnju. Nije ispalo nimalo kako sam ja očekivala, a Laurel sam zamrzila. Jednostavno ju ne podnosim.

Radnja knjige i dalje plati vilu Laurel koja odlazi u Avalon na Akademiju preko ljeta kako bi naučila nešto više o svojim sposobnostima. U ljudskom svijetu i dalje prijeti opasnost od trolova, a Laurel uz to ima problema i s dečkima.

  Sada moram izraziti i svoje nezadovoljstvo radnjom knjige. Laurel mi još u prvoj knjizi nije baš najbolje sjela, ali sada mi je stravično počela ići na živce. Stalno sjedi na dvije stolice i očekuje da će tako moći zauvijek. E pa neće.

David ili Tamani? Ja kažem Tamani, David je kreten, ali Laurel očito ne misli tako. Sada želim pročitati treću knjigu samo kako bih saznala što se događa s Tamanijem, ali i živo me zanima s kim će Laurel završiti. Nadam se da će ostati sama, ili još bolje, da će ju trolovi ubit, a mogu i Davida skupa s njom. Znam da sam zla, ali baš me naživcirala ova knjiga.

  Uglavnom, ali ste čitali prvu knjigu i volite Tamanija, preporučam da pročitate samo pola knjige, jer ćete se na kraju samo naživcirat i razočarat ko ja, ali ako volite Davida, ovo je knjiga za vas.

Richelle Mead - Poljubac sjene (Vampirska akademija #3)

  Ukratko: Treći dio serijala, s najviše akcije do sada. Jedan od meni najdražih dijelova Vampirske akademije.
 
Kao što sam već rekla, ova knjiga mi je među dražima iz serijala, zauzima čak visoko drugo mjesto. Prvu, drugu i treću knjigu serijala posudila sam u isto vrijeme, ali ovoj knjizi sam se najviše veselila. Iako sam knjigu već čitala, i dalje sam osjećala dozu napetosti dok sam čitala.

Na Akademiji sv. Vladimira počinje terenska nastava što znači da Rose i ostali dhampiri njene dobi više neće ići na nastavu nego će im u narednih šest tjedana biti dodijeljen jedan morojski učenik kojeg će morati čuvati dok će ih odrasli čuvari 'napadati' i ocjenjivati ih. Rose je očekivala kako će morati čuvati Lissu i nije bila toliko napeta zbog terenske nastave poput ostalih. Ipak, unatoč njenim očekivanjima, Lissa je dodijeljena Eddiju, a ona je zaglavila s nekim kome se ni u snu nije nadala. Uz to, Rose ima još jedan problem. Počinju joj se priviđati duhovi.

  Osim likova koje sam već spomenula, ovdje mi je za oko zapeo još jedan lik, dhampir Eddie. Svidio mi se zato što je predan i drag, a osim što je zgodan, dobar je prijatelj.

Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, ja ću sada napraviti malu pauzu od Vampirske akademije i posvetiti se drugim knjigama koje još nisam čitala, ali definitivno ću uskoro završiti s drugim krugom čitanja Vampirske akademije.

Richelle Mead - Plava krv (Vampirska akademija #2)

Ukratko: Drugi dio serijala u kojem počinje zaplet cijele priče.

Po drugi put, drugi dio serijala, a sve zbog Adriana, lika koji se ne pojavljuje u prvoj knjizi. Zbog njega sam i krenula ponovno čitati ovaj serijal i definitivno nisam požalila.

Rose i ekipa prisiljeni su otići na prisilno zimovanje u luksuzni hotel u planinama, dobro osiguran od strigoja koji prijete su se udružili i rade masakre nad plemićkim obiteljima. Unatoč idili koja naizgled vlada u hotelu, troje tinejdžera uputi se u lov na strigoje, a to se nikada ne bi dogodilo da nije bilo Rose. Hoće li ih stići zaustaviti na vrijeme ili će se naći u klopci? Sve završava smrću nekoga od njih.

Knjiga je puna napetosti i Mead je odradila odličan posao. Sviđa mi se što se u ovoj knjizi ne vrti sve oko Lisse kao u prvoj knjizi i što se Rose suočava sa puno težim problemima od problematične najbolje prijateljice. Tu je još i već prije spomenuti Adrian, ali njemu ću posvetiti poseban odlomak.

Ah, taj Adrian. Razmaženi bogataš svjestan svog izgleda. Zvuči iritantno, ali prevarili biste se. Adrian je sve, samo ne iritantan i glup. Obožavala sam ga od prvog slova, prve rečenice koju je izgovorio. Ne mogu vam opisati što ga čini tako posebnim, jednostavno morate pročitati knjigu.

Neću se zamarati drugim likovima jer sam ih većinu analizirala kad sam komentirala prvu knjigu. Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, a ja se bacam na komentiranje i treće knjige serijala koju sam također danas završila po drugi put. 

Richelle Mead - Sestre po krvi (Vampirska akademija #1)

Ukratko: Prvi dio serijala koji me i po drugi put ostavio bez daha.

 Ovaj serijal već sam jednom pročitala, a sada sam odlučila pročitati ga ponovno. Serijal mi je definitivno jedan od najdražih, iako mi je prva knjiga pomalo dosadna.

 Knjiga prati život morojke Lisse i njene dhampirske čuvarice Rose. Prije dvije godine pobjegle su s Akademije, a sada su prisiljene vratiti se. Lissa ima moći koje nisu uobičajene za moroje, a te moći tjeraju ju u ludilo. Ona i Rose imaju posebnu vezu kroz koju Rose uvijek zna što Lissa osjeća i kada je u opasnosti. Budući da je u velikom zaostatku, Rose počinje imati dodatne treninge s čuvarom Dimitrijem koji ima reputaciju boga.

 Sam stil pisanja vrlo je uobičajen, knjiga je puna dobrih opisa, a spisateljica se posebno potrudila oko opisivanja Lissinih osjećaja. Nisam pronašla puno zamjerki knjizi, osim što je možda neke stvari loše objasnila, ali ne želim vam ispričati događanja cijele knjige ako niste čitali.

 Rose mi je kao lik bila zanimljiva, pokazala se kao dobra prijateljica iako mi je ponekad išlo na živce svo ono njeno samohvaljenje.

 Lissa mi je bila iznimno iritantna. Svo ono njeno prenemaganje, samoozljeđivanje i ludilo općenito nisu mi bili baš jasni.

 Dimitri mi je prije svega smiješan lik. Dvometarski tip u dusteru koji voli country glazbu i westerne? Nimalo privlačno. Istina, bio je opak, odlično se borio i sve to, ali ipak mi se nije previše svidio.

 Christian mi je najdraži lik u knjizi. Obožavam njegov sarkazam i odnos s Rose, a i definitivno je bio zgodniji od Dimitrija, iako Rose nikada nije zanimao. Valjda je to još jedan razlog zašto mi se sviđa.

 Još samo da spomenem Miu, djevojku koja je iz dna duše mrzila Rose i Lissu. U ponekim djelovima Mia mi je bila super, a spletke su joj bile odlične, dok me u nekim djelovima užasno živcirala i smatrala sam ju glupom.

 Da završim s ovim postom. Knjiga je odlična za mlade čitatelje, puna zapleta i odličnih opisa, a ja sada po drugi put čitam i drugi dio pa uskoro očekujte i post namjenjen tomu.

Lauren Oliver - Delirij (Delirij #1)

Ukratko: Predivna priča o svijetu u kojem je ljubav zabranjena koja mi je nekoliko puta istjerala suze na oči.
 
  Ovu knjigu također imam već dosta dugo, nekoliko puta sam ju krenula čitati, ali uvijek bi naišla na neku drugu knjigu i ovu stavila sa strane. Nedavno sam ju odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Dok sam čitala, potpuno sam se uživjela u radnju, a nekoliko puta sam skoro zaplakala.

Ova predivna knjiga govori o djevojci Leni koja živi u vremenu kada je ljubav proglašena bolešću, a svi ljudi, kada napune 18 godina, idu na postupak na kojem se većina njih izliječi od te bolesti. Devedeset pet dana prije svog postupka, Lena upoznaje Alexa i odlučuje se na nezamislivo. Zaljubljuje se u Alexa, a njena žarka želja za postupkom nestane kao da ju nikada nije niti imala.

  Autorica je obavila odličan posao, vrlo vjerodostojno je uspjela opisati radnju i Lenine osjećaje, a sama ideja knjige je jedna on najoriginalnijih koje sam imala prilike pročitati. Ova knjiga definitivno mi je postala jedna od najdražih.

  Lena mi se nije previše sviđala u početku jer su mi njeni stavovi bili potpuno nelogični, ali nakon što je upoznala Alexa odmah mi se više svidjela.

U Alexa sam se zaljubila čim se prvi put pojavio u knjizi, a na samom kraju sam skoro zaplakala. Knjiga nije trebala tako završiti!

  Treći lik koji ću spomenuti je Hanna, Lenina najbolja prijateljica koja mi se svidjela od početka. Sviđalo mi se kako razmišlja i moje simpatije prema njoj rasle su nakon svake pročitane stranice knjige.

  I da završim s ovim, knjigu preporučam svima, ali prije čitanja se naoružajte paketom maramica.

Anette Curtis Klause - Krv i čokolada

Ukratko: Knjiga kojoj nisam uspjela pronaći niti jednu zamjerku.

  Budući da su posljednje dvije knjige bile o vampirima, malo sam se prebacila na vukodlake. Ovu knjigu sam kupila još davno, ali nikako da dođe na red da ju pročitam, a kad sam ju pročitala u glavi mi se vrtilo samo jedno pitanje: Zašto ja tu knjigu nisam prije pročitala?

  Knjiga govori od djevojci Vivian koja je ne samo vukodlak, nego i kći bivšeg vođe čopora koji je poginuo u požaru koji je zahvatio njihovu kuću prije godinu dana. Sada je čopor bez vođe i bit će organiziran Strašni sud u kojem će se boriti svi odrasli vukodlaci koji budu željeli biti novi vođe, a najveće šanse na Strašnom sudu ima Gabriel, mladi arogantni vukodlak koji se sviđa Vivianinoj majci, a Vivian ga ne podnosi. Tu je još i Aiden, dečko iz Vivianine škole u kojeg se Vivian zaljubi što čoporu ne odgovara jer je on čovjek.

Kao što sam već rekla, knjizi nisam pronašla niti jednu zamjerku, osim možda toga što je stalno bilo naglašavano koliko je Vivian savršena i kako to dobro koristi, ali to je zanemarivo. Ovo je ujedno i jedna od rijetkih knjiga koja mi se sviđa kako je završila i koju sam htjela čitati ispočetka čim sam ju završila. Stil pisanja je odličan, spisateljica je dobro opisala svaku radnju, a posebno me se dojmio dio u kojem je opisana borba na Strašnom sudu. I da, definitivno me iznenadilo (ugodno!) to što u knjizi ima krvi i knjiga je više bazirana na odnosima u čoporu dok je Vivianina romansa tek usputni dio, ali ne i nevažan.

  Vivian mi je kao lik u početku bila pomalo iritantna jer je stalno bilo naglašavano kako je zgodna, ali kad se jednom naviknete da je u većini knjiga tako, postane podnošljivo i probavljivo. Kod Vivian mi se najviše svidjelo to što je više voljela svoje vučje obličje dok je u većini drugih knjiga o vukodlacima obrnuto.
  Jedan od meni manje dragih likova je Aiden. Iskreno, nije mi jasno što je Vivian vidjela u njemu jer je po spisateljičinu opisu, sasvim običan, osim možda onog njegovog zanimanja za nadnaravno i njegove prevelike znatiželje.
  Moj ubjedljivo najdraži lik, Gabriel, svidio mi se već na samom početku, a kako je knjiga odmicala, sviđao mi se sve više. Također, mislim da me na početku privukao zato što je imao stav bad boy-a, a kasnije se ispostavilo da nije baš tako iako definitivno nije kukavica poput Aidena.

Inače mi je navika reći nešto o tri lika u knjizi, ali napravit ću iznimku i napisati još ponešto o nekoliko likova koji su na mene ostavili najveći dojam.

  Esme, Vivianina majka, mi je prije svega, vrlo zanimljiv lik. Kod nje mi se svidjelo što nije tipična majka nego radi kao konobarica u kafiću, sviđaju joj se mlađi mužjaci i tuče se sa drugim ženkama zbog njih. Jedna njena rečenica ostala mi je najviše u sjećanju i ne moram listati knjigu kako bi ju mogla napisati ovdje, a glasi: Nemoj se gnjaviti s kim se ne možeš pariti.
  Petorka mi se također svidjela i nije mi bilo jasno zašto se Vivian nije željela družiti s njima jer mi se čine kao baš zakon tipovi i ja bih se definitivno družila sa svima njima, osim možda s Rafeom koji je po meni bio odličan prikaz tipične šupčine (Ispričavam se na izrazu, ali taj opis mi najviše odgovara.).
  Još samo da spomenem Astrid, ženku koju Vivian nije mogla smisliti, a i meni je stvarno išla na živce, ali što ti je knjiga bez nekog bad guy-a. Unatoč svemu, u nekim dijelovima divila sam se Astrid, dok sam je u nekim dijelovima smatrala iznimno glupom.

Da završim s ovim postom koji se malo odužio. Knjiga je odlična, preporučam ju svima. Meni je definitivno postala jedna od najdražih, možda postane i vama.

Tina Fras i Boris Rasheta - Mjesec boje krvi (Mjesec boje krvi #1)

Ukratko: Lako ljetno štivo o vampirima, ovaj puta od hrvatskih autora.

 Za ovu knjigu saznala sam tako što sam u novinama vidjela da se spominje, a nekoliko dana kasnije sam ju vidjela na kiosku pa sam ju kupila. Očekivala sam puno, a na kraju sam se razočarala. Trebalo mi je jedan dan da ju pročitam jer unatoč svemu, radnja je zanimljiva i napeta.

  Knjiga govori o srednjoškolki Tini koja se upisuje u elitnu gimnaziju u Zagrebu, ali tamo joj je sve čudno pa ona i njen prijatelj iz stare škole, Monkey, malo istražuju. Tragovi ih vode u Vrapče, ludnicu u kojoj je smještena djevojka koja je prije pohađala Tininu školu, u podzemne tunele ispod Zagreba i u staru crkvu sv. Ivana Krstitelja. Tini i Monkeyu više ništa nije jasno, a onda Tina odlazi u bakinu staru kuću u Bosni i tamo dobije odgovore. Pitanje je što će Tina odlučiti, nije imala baš previše izbora, na njoj je bilo samo kojem klanu će se pridružiti, a ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.

Što se samog stila pisanja tiče, vidi se da su knjigu napisali pisci amateri, a ne profesionalni pisci. U knjizi dijalog uopće nije odvojen od ostatka teksta, ni navodnicima, ni crticama ni bilo čim drugim pa mi je ponekad bilo teško shvatiti govori li netko ili su to samo njegove misli. Opisi u knjizi su bili dosta dobri, ali na kraju knjige puno toga ostalo je neobjašnjeno, a neke stvari pisci su preskočili, a smatram da su te stvari bitne. Kad sam došla do posljednje stranice knjige, iznenadila sam se jer mi puno toga još uvijek nije bilo jasno, a knjiga je gotova i znala sam da ni neće biti objašnjeno.

  U knjizi mi se najviše svidio Monkey jer je bio jedan od rijetkih likova koji su imali svoj karakter u knjizi i bili detaljno opisani.

Tina mi je bila okej, ali ništa posebno. Nije se ni počemu posebno izdvajala što mi se svidjelo jer mi je već počelo ići na živce što su sve glavne junakinje ultrasavršene, najpametnije, najbolje u svemu, najzgodnije…

  Uglavnom, knjiga je odlična za čitanje na plaži, ali ako volite kvalitetno napisane knjige, ne bih vam preporučila ovu knjigu. Ovu knjigu sam nekako probavila jer je ipak imala zanimljivu radnju, ali moj zaključak je bio da bih ja to definitivno bolje napisala i stojim kod toga.

J. R. Ward - Noćni lov (Bratstvo crnog bodeža #1)

Ukratko: Još jedna priča o vampirima, ali ovaj put prikazana u potpuno drugačijem svijetlu nego što smo naviklnuli.

  Ovu knjigu kupila sam prije par mjeseci potpuno slučajno na kiosku. Od tada mi stoji na polici, a sad sam ju napokon odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Istina je da me knjiga zaprepastila na nekim dijelovima, ali još uvijek nisam sigurna da li u dobrom ili lošem smislu.

  Knjiga govori o vampirima koji se bore protiv degrada, ljudi bez duše čiji je jedini zadatak ubijanje vampira. Sedmero najsnažnijih vampira čine Bratstvo crnog bodeža, a svi oni rađeni su na isti kalup. Svi su opaki, snažni, od glave do pete obučeni u crno, stalno nabrijani i definitivno smtronosni. Bratstvo crnog bodeža čine Wrath (Gnjev), kralj vampira koji zapravo ne želi biti vođa poput svog oca, nego samo ratnik kao i njegova braća, Tohrment (Muka), Vishous (Opačina), Zsadist (Mučitelj), Phury (Jarost) i Rhage (Bijes). Sedmi član Bratstva, Darius, pogine na samom početku knjige i moli Wratha da se pobrine da njegova kći koja je napola čovjek, preživi promjenu. Wrath ga u početku odbija, ali nakon što Darius strada, ipak odlučuje pomoći Beth, njegovoj kćeri. Kad upozna Beth, oni se, naravno, zaljube.

Što se tiče stila pisanja, radnja se odvija normalnim tempom, a budući da je knjiga pisana u trećem licu, saznajemo mnogo o svim likovima, a ne samo o Beth i Wrathu. U knjizi zapravo nema nekakve konkretne radnje, a budući da je ovo prvi dio serijala, smatram da je ova knjiga nešto kao uvod u sva događanja u sljedećim nastavcima stoga jedva čekam pročitati nastavke. Kao što sam već rekla, knjiga me u nekim dijelovima zaprepastila jer nisam očekivala da će scene seksa između Beth i Wratha kao i njihova međusobna požuda biti tako detaljno opisani i još uvijek nisam sigurna smatram li to kritikom ili komplimentom knjizi.

  Nekim čudom, Beth kao lik mi nije nimalo smetala, čak mi je bila i simpatična. Iako je u knjizi nekoliko puta napomenuto koliko je savršena, nikad nije spominjano da ona to misli o sebi pa mi se vjerojatno zato i svidjela za razliku od svih onih glavnih junakinja koje o sebi govore kako su presavršene, a nikako da to opišu.

Wrath je meni jedan vrlo zanimljiv lik. Ne znam kojom drugom riječju bih ga bolje opisala. Sviđa mi se taj njegov opaki stav, a i definitivno dobro izgleda tako da mi je definitivno postao jedan od najdražih ratnika iz Bratstva.

  Još jedan lik koji mi se svidio je Tohrment jer je nekako karakterno drugačiji od ostale Braće. Tohr istovremeno uspijeva ostaviti dojam opakog tipa i tipa koji ima osjećaje i vjerojatno mi zato i je najdraži u Bratstvu.

Sve u svemu, Noćni lov je knjiga koja se čita u jednom dahu, mislim da je jedna od knjiga za koju mi je trebalo najmanje vremena da ju pročitam i definitivno jedva čekam pročitati nastavak.

Cynthia Hand - Krila anđela (Krila anđela #1)

Ukratko: Priča o anđelima s originalnim zapletom i predvidljivim ljubavnim trokutom.

Prije otprilike dva mjeseca, posudila sam ovu knjigu u knjižnici i počela ju čitati, ali nije mi bila ništa posebno pa sam ju vratila u knjižnicu nakon pročitanih samo nekoliko stranica. Nedavno sam ju posudila ponovno s namjerom da ju zaista pročitam što sam i napravila. Knjiga me ugodno iznenadila i nisam ju ispuštala iz ruku dok ju nisam završila.

Knjiga govori o djevojci Clari koja je četvrtinu anđeo. Claru njeno poslanje odvede u drugi grad jer joj je zadatak spasiti jednog dečka kojeg vidi u vizijama. Uskoro upoznaje dečka kojeg treba spasiti, Christiana, iako se čini da on nju nimalo ne primjećuje jer on je, naravno, najpopularniji dečko u školi. Tu je još i Tucker, brat blizanac njene najbolje prijateljice s kojim se otpočetka nije slagala. Clara upoznaje i Angelu, djevojku koju u školi baš ne primjećuju, ali i ona ima svoju tajnu pa se ona i Clara ubrzo sprijatelje.

Knjiga je puna opisa što mi se odmah svidjelo, a spisateljica vješto kombinira opise i dijalog što u mnogim knjigama za mlade nedostaje. Radnja se odvija normalnim tempom, spisateljica nije žurila s radnjom i na kraju knjige sva pitanja bila su odgovorena. U knjizi ima mnogo iznenađujućih zapleta i nepredvidljivih obrata što mi je knjigu učinilo još zanimljivijom.

Clara, kao lik, nije na mene ostavila nikakav dojam. Nekako prema njoj nemam nikakvo mišljenje, nije mi niti draga niti mi ide na živce i mislim da je to dobro s obzirom na to da je anđeo i da je knjiga mogla biti prepuna objašnjavanja kako je ona najljepša, najpametnija, najsnažnija i slično.

Christian mi je u početku bio dosadan. Nisam vidjela ništa posebno u tome što je najpopularniji u školi, hoda s najzgodnijom curom u školi i okružen je hrpom prijatelja, a uz to je i dobar u hrpi stvari. Tipično za svakog glavnog lika u svakoj knjizi za mlade. Kasnije mi je postao mrvicu zanimljiviji jer se otkrilo da nije baš tako savršen i bez mane kako se činilo u početku.

Tucker je priča za sebe. On je meni definitivno najdraži lik u knjizi i njegova savršenost leži u njegovim nesavršenostima, a takvi likovi su mi najdraži. U početku mi nije bio previše simpatičan, ali kad se pokazalo da nije toliki kreten kako je u početku predstavljen zaista mi se svidio, a definitivno nisam jedina koja tako misli.

Pogađate, ljubavni trokut u ovoj knjizi čine upravo Clara, Christian i Tucker i bez obzira na moja očekivanja, ispalo je potpuno neočekivano što nužno ne znači da mi se kraj nije svidio jer definitivno je.

  Znači, sve u svemu, knjiga je zaista dobra i preporučam ju svim ljubiteljima knjiga s ljubavnim trokutima jer ovo je definitivno jedna od takvih knjiga.

Gayle Forman - Ako ostanem (Ako ostanem #1)

Ukratko: Dirljiva priča koja nas podsjeća na najvažniju stvar svijetu, ljubav.

Ovu knjigu planirala sam pročitati već neko vrijeme, ali nisam očekivala previše pa sam se na kraju ugodno iznenadila. Tajna knjige leži u njezinoj jednostavnosti, spomenuto je točno ono što je trebalo biti spomenuto, a nevažne stvari su izostavljene i to mi najviše svidjelo kod ove knjige.

Knjiga započinje doručkom na kojem se Mia, glavna junakinja romana, i njena obitelj spremaju za posjet obiteljskim prijateljima, ali dožive automobilsku nesreću. Mia postane nešto poput duha dok liječnici pokušavaju spasiti njeno tijelo. Majka i otac umrli su odmah na mjestu nesreće, a njen mlađi brat nešto kasnije pa Mia nije imala mnogo razloga zašto bi ostala. Tu je još i Mijin dečko, Adam koji je, naravno, totalno savršen. Oboje vole glazbu, iako Mia svira violončelo i sluša klasičnu glazbu, dok je Adam glavni vokal u punk bendu. Do samog kraja je neizvjesno hoće li Mia ostati ili odlučiti umrijeti i zaista mi je bilo nemoguće predvidjeti što će odlučiti.

Stil spisateljice mi se svidio. Radnja je istovremeno pratila Miu i događaje u bolnici i Mijinu prošlost iz koje smo saznali odgovore na sva pitanja koja su nas mogla zanimati. Knjiga je vrlo dirljiva, nekoliko puta mi je došlo da zaplačem, a najtužnije je bilo na zadnjim stranicama knjige kad su Miu posjećivali njeni najmiliji i govorili joj razloge zašto da ostane.

Što se likova tiče, najviše mi se svidjela Mijina majka jer je otkačena i zaista kul. Svidio mi se i Adam iako smatram da ga je spisateljica opisala kao previše savršenog, ali opet, ja sam slaba na takve likove i uvijek ih na kraju obožavam što se dogodilo i u ovom slučaju. Mia kao lik mi se nije nimalo svidjela. Ne znam točan razlog tomu jer me zapravo nije živcirala, ali nekako mi je bilo bezveze da glavna junakinja romana svira violončelo i obožava klasičnu glazbu jer mi je odbojno, no svatko ima svoj ukus.

Sve u svemu, roman me ugodno iznenadio i preporučam svima, bilo koje dobi, da ga pročitaju jer se definitivno isplati.

Suzanne Collins - Plamen (Igre gladi #2)

Ukratko:  Uzbudljivi nastavak poznatog serijala kojeg sam čitala do dva ujutro jer ga nisam mogla ispustiti iz ruku.

Iščekivala sam ovu knjigu u knjižnici već neko vrijeme i kad sam ju spazila, odmah sam ju zgrabila i otišla posuditi da ju slučajno netko ne uzme meni pred nosom.

Nakon što sam pročitala prvu knjigu, ''Igre gladi'', željno sam iščekivala nastavak. ''Plamen'' mi se svidio puno više nego njegov prethodnik jer knjiga je jednostavno savršena i sadrži sve: napetost, odlične opise, stalno se nešto događa, Katniss je uvijek u nekakvim problemima, a ne fali ni zgodnih dečkiju.

U ''Plamenu'' sve počinje od posjeta predsjednika Snow-a kad Katniss napokon shvaća da neće proći nekažnjeno zbog svog čina s bobicama jer sve više ljudi smatra kako je to bio način da prkosi Kapitolu, a ne čin ljubavi, kako je to predstavljeno gledateljima. Uz to, počinju se dizati ustanci u nekim okruzima, a njihov zaštitni znak je šojka rugalica koju je Katniss nosila kao broš na Igrama. Uz sve to, bliži se i Kvartalna pokora, a Katniss i Peeta trebali bi biti savjetnici posvećenicima iz njihova Okruga. Ali, Kvartalna pokora nije isto što i klasične Igre gladi. Kvartalna pokora održava se svakih dvadeset i pet godina i te godine pravila Igre su drugačija. Na pedesetu godišnjicu Igara, u Arenu je išao dvostruki broj posvećenika, a sada je pitanje što je određeno za ovogodišnju Kvartalnu pokoru, ali definitivno neće biti dobro za Katniss.

Naravno, ja ne bih bila ja da ne kažem nešto o likovima u knjizi.

Katniss moram prokomentirati jer je glavna junakinja knjige iako me počela iznimno živcirati. Sva ona prenemaganja da se ne može odlučiti između Peete i Galea su mi strašno dosadna i povraća mi se od toga što bi ona htjela obojicu, a oni to prihvaćaju samo s tmurnim izrazom lica.

Naravno došli smo i do glavnog pitanja u knjizi: Tko mi je draži, Peeta ili Gale? Moj odgovor je Finnick.

Peeta mi je od početka bio puno draži od Galea, ali onda se pojavio Finnick i potpuno me osvojio. I inače sam slaba na zgodne dečke koji su svjesni svog izgleda, točnije, slaba sam na dečke s previše samopouzdanja. Divno. Možda mom obožavanju Finnicka pridonosi i to što nije dio ljubavne zavrzlame s Katniss pa mi je onda još draži.

Tu je i moj definitivno najdraži lik u knjizi, Haymitch. Obožavam njegove savjete, razgovore s Katniss… Ma zapravo obožavam svaku njegovu rečenicu jer se svaki put odlično nasmijem, a istovremeno mu se i divim.

Knjiga mi se svidjela, a jedina zamjerka koju imam je kraj. Jednostavno ti daje do znanja da nije kraj i tjera te da ideš čitati nastavak, ali budući da ga u mojoj knjižnici nema, a nisam sigurna ni je li preveden na hrvatski, to zna stvarno naživcirati čovjeka.

Jenny Downham - Prije nego što odem

Ukratko: Predivan roman koji će rasplakati i one najtvrđeg srca.

Kad sam počela s čitanjem ove knjige, zaprepastila sam se. Na prvim stranicama bili su droge i seks, a to definitivno nisam očekivala.

Knjiga govori o tinejdžerki Tessi koja se bori s leukemijom i uskoro će umrijeti. Tessa pravi popis stvari koje mora napraviti prije nego što umre. Na popisu su razne stvari, seks, droga, govoriti ''da'' na sve prijedloge cijeli dan, ljubav, pomirenje roditelja i još neke stvari. Tessa upoznaje i simpatičnog previše savršenog susjeda Adama u kojeg se uskoro i zaljubi kako to biva u svakoj knjizi za mlade. Tu je još i Tessina najbolja prijateljica Zoey koja mi se u početku nije nimalo svidjela, ali kad je ostala trudna, postala mi je nekako simpatična.

Nije mi se svidjelo što je autorica neke stvari preskočila, a neke potpuno nevažne stvari je spomenula. Radnja u knjizi je često nepovezana i tek bih nakon nekog vremena shvatila o čemu se radi. U knjizi ima previše meni nevažnih opisa (vjerujem da ti opisi upotpunjuju Tessine osjećaje, ali i dalje ne vidim svrhu toga da budu baš na svakoj stranici), a često mi je u knjizi falilo radnje.

Sve u svemu, knjiga je zaista dobra i preporučila bih ju svim mladim osobama jer u knjizi će se pronaći ponešto za svakog ljubitelja knjiga, bez obzira kakav ukus ima, ali definitivno ne bih knjigu preporučila roditeljima jer mislim da im ne bi bilo svejedno kad bi vidjeli kako se u knjizi opisuje seks i slične stvari kao normalna stvar u životu tinejdžera.

Aprilynne Pike – Krila (Krila #1)

Ukratko: Potpuno originalna knjiga o vilama koja se čita u jednom dahu.

Dok sam u knjižnici uzimala ovu knjigu s police, nisam mislila da ću ju pročitati do kraja. Priča o djevojci koja saznaje da je vila nije mi zvučala previše zanimljivo, ali izgleda da nisam bila u pravu.

U knjizi mi se nije svidjelo to što spisateljica brzo preskače s jedne radnje na drugu i ostavlja neke stvari nedovršenima. Opisi u knjizi su zaista dobri, čak štoviše, u dijelovima u kojima se opisuje šuma osjećala sam se kao da sam zaista tamo, ali sam često nailazila na katastrofalne dijaloge, a najviše ih je bilo u razgovorima između Laurel i Davida, dok je u razgovorima između Laurel i Tamanija sve išlo glatko. Sviđa mi se što je autorica mit o vilama prikazala u potpuno drugačijem svjetlu i razradila to do najsitnijeg detalja. Likovi u knjizi su priča za sebe i ne mogu ne napisati nešto o njiima.

Za početak, krenimo od naše glavne junakinje, Laurel. Srećom, spisateljica nije pisala u prvom licu jer bi mi u tom slučaju Laurel totalno išla na živce, ali ovako mi je samo dosadna. Laurel je, kao i svaka druga glavna junakinja, totalno savršena, predivna, dobra i naravno, sjedi na dvije stolice. Inače mrzim  kad su glavne junakinje u knjizi totalno savršene i nemaju niti jednu manu, ali Laurel barem ima opravdanje za to jer je vila, a vile su po prirodi predivne i čarobne pa sam to još nekako i probavila.

Sljedeći lik, koji je ujedno i lik koji me užasno nervira je David. Mislim da je David trebao biti prikazan kao savršeni dečko, ali meni je on daleko od toga. Za mene, on je totalno štreberski tip, ali zaljubljen je u vilu i to mi se nikako ne uklapa jer, on voli prirodne znanosti i za sve traži objašnjenje, a vile se u to ne uklapaju pa mi ta priča baš ne drži vodu, ali s druge strane, bilo je potrebno da on bude pomalo štreberski tip jer je Laurel trebala tipa koji će joj pomoći da shvati što je ona zapravo. Znači, da nije bilo Davida, Laurel nikad ne bi shvatila da posjeduje osobine koje ju razlikuju od ljudi i ne bi povjerovala Tamaniju.

Znači, stigli smo do meni najdražeg lika u knjizi, a to je predivni Tamani kojeg sam obožavala od prvog do zadnjeg slova. Autorica je uspjela napraviti lika koji istovremeno podsjeća na neke druge savršene dečke iz drugih knjiga i totalno se razlikuje od njih. Tamanijev izgled me očarao, a autorica se pobrinula i za najsitnije detalje. Naravno, meni i dalje nije jasno kako se Laurel ne može odlučiti između Davida i Tamanija jer u usporedbi s Tamanijem, David je nula.

Još jedan ženski lik koji mi se svidio je Chelsea. Žao mi je što u knjizi nije bilo puno toga o Chelsea i nadam se da će se to u drugoj knjizi promijeniti. Chelsea je meni puno draža od Laurel i zaista me zanima što će dalje biti s njom.

Najdraži dio knjige ostavila sam za kraj jer mi najdraži dio i jest sam kraj. Kako ono kažu, šećer dolazi na kraju. Zadnje poglavlje knjige bilo je predivno i definitivno najbolje. Dok sam ga čitala, skoro sam zaplakala na Tamanijeve riječi: ''Hvala ti za taj tračak nade, ma koliko nepostojan bio.''. Sad se bacam na čitanje druge knjige koja me već čeka na polici i mami me da ju pročitam još danas.