Ovu knjigu planirala sam pročitati već neko vrijeme, ali nisam očekivala previše pa sam se na kraju ugodno iznenadila. Tajna knjige leži u njezinoj jednostavnosti, spomenuto je točno ono što je trebalo biti spomenuto, a nevažne stvari su izostavljene i to mi najviše svidjelo kod ove knjige.
Knjiga
započinje doručkom na kojem se Mia, glavna junakinja romana, i njena obitelj
spremaju za posjet obiteljskim prijateljima, ali dožive automobilsku nesreću.
Mia postane nešto poput duha dok liječnici pokušavaju spasiti njeno tijelo.
Majka i otac umrli su odmah na mjestu nesreće, a njen mlađi brat nešto kasnije
pa Mia nije imala mnogo razloga zašto bi ostala. Tu je još i Mijin dečko, Adam
koji je, naravno, totalno savršen. Oboje vole glazbu, iako Mia svira violončelo
i sluša klasičnu glazbu, dok je Adam glavni vokal u punk bendu. Do samog kraja
je neizvjesno hoće li Mia ostati ili odlučiti umrijeti i zaista mi je bilo
nemoguće predvidjeti što će odlučiti.
Stil
spisateljice mi se svidio. Radnja je istovremeno pratila Miu i događaje u
bolnici i Mijinu prošlost iz koje smo saznali odgovore na sva pitanja koja su
nas mogla zanimati. Knjiga je vrlo dirljiva, nekoliko puta mi je došlo da
zaplačem, a najtužnije je bilo na zadnjim stranicama knjige kad su Miu
posjećivali njeni najmiliji i govorili joj razloge zašto da ostane.
Što se likova
tiče, najviše mi se svidjela Mijina majka jer je otkačena i zaista kul. Svidio mi se i Adam iako smatram da
ga je spisateljica opisala kao previše savršenog, ali opet, ja sam slaba na takve likove i uvijek ih na kraju obožavam što se dogodilo i u ovom slučaju. Mia kao lik mi se nije nimalo svidjela. Ne znam točan razlog tomu jer me zapravo nije živcirala, ali nekako mi je bilo bezveze da glavna junakinja romana svira violončelo i obožava klasičnu glazbu jer mi je odbojno, no svatko ima svoj ukus.
Sve u svemu, roman me ugodno iznenadio i preporučam svima, bilo koje dobi, da ga pročitaju jer se definitivno isplati.
Nema komentara:
Objavi komentar