J. R. Ward - Noćni lov (Bratstvo crnog bodeža #1)

Ukratko: Još jedna priča o vampirima, ali ovaj put prikazana u potpuno drugačijem svijetlu nego što smo naviklnuli.

  Ovu knjigu kupila sam prije par mjeseci potpuno slučajno na kiosku. Od tada mi stoji na polici, a sad sam ju napokon odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Istina je da me knjiga zaprepastila na nekim dijelovima, ali još uvijek nisam sigurna da li u dobrom ili lošem smislu.

  Knjiga govori o vampirima koji se bore protiv degrada, ljudi bez duše čiji je jedini zadatak ubijanje vampira. Sedmero najsnažnijih vampira čine Bratstvo crnog bodeža, a svi oni rađeni su na isti kalup. Svi su opaki, snažni, od glave do pete obučeni u crno, stalno nabrijani i definitivno smtronosni. Bratstvo crnog bodeža čine Wrath (Gnjev), kralj vampira koji zapravo ne želi biti vođa poput svog oca, nego samo ratnik kao i njegova braća, Tohrment (Muka), Vishous (Opačina), Zsadist (Mučitelj), Phury (Jarost) i Rhage (Bijes). Sedmi član Bratstva, Darius, pogine na samom početku knjige i moli Wratha da se pobrine da njegova kći koja je napola čovjek, preživi promjenu. Wrath ga u početku odbija, ali nakon što Darius strada, ipak odlučuje pomoći Beth, njegovoj kćeri. Kad upozna Beth, oni se, naravno, zaljube.

Što se tiče stila pisanja, radnja se odvija normalnim tempom, a budući da je knjiga pisana u trećem licu, saznajemo mnogo o svim likovima, a ne samo o Beth i Wrathu. U knjizi zapravo nema nekakve konkretne radnje, a budući da je ovo prvi dio serijala, smatram da je ova knjiga nešto kao uvod u sva događanja u sljedećim nastavcima stoga jedva čekam pročitati nastavke. Kao što sam već rekla, knjiga me u nekim dijelovima zaprepastila jer nisam očekivala da će scene seksa između Beth i Wratha kao i njihova međusobna požuda biti tako detaljno opisani i još uvijek nisam sigurna smatram li to kritikom ili komplimentom knjizi.

  Nekim čudom, Beth kao lik mi nije nimalo smetala, čak mi je bila i simpatična. Iako je u knjizi nekoliko puta napomenuto koliko je savršena, nikad nije spominjano da ona to misli o sebi pa mi se vjerojatno zato i svidjela za razliku od svih onih glavnih junakinja koje o sebi govore kako su presavršene, a nikako da to opišu.

Wrath je meni jedan vrlo zanimljiv lik. Ne znam kojom drugom riječju bih ga bolje opisala. Sviđa mi se taj njegov opaki stav, a i definitivno dobro izgleda tako da mi je definitivno postao jedan od najdražih ratnika iz Bratstva.

  Još jedan lik koji mi se svidio je Tohrment jer je nekako karakterno drugačiji od ostale Braće. Tohr istovremeno uspijeva ostaviti dojam opakog tipa i tipa koji ima osjećaje i vjerojatno mi zato i je najdraži u Bratstvu.

Sve u svemu, Noćni lov je knjiga koja se čita u jednom dahu, mislim da je jedna od knjiga za koju mi je trebalo najmanje vremena da ju pročitam i definitivno jedva čekam pročitati nastavak.