Anette Curtis Klause - Krv i čokolada

Ukratko: Knjiga kojoj nisam uspjela pronaći niti jednu zamjerku.

  Budući da su posljednje dvije knjige bile o vampirima, malo sam se prebacila na vukodlake. Ovu knjigu sam kupila još davno, ali nikako da dođe na red da ju pročitam, a kad sam ju pročitala u glavi mi se vrtilo samo jedno pitanje: Zašto ja tu knjigu nisam prije pročitala?

  Knjiga govori od djevojci Vivian koja je ne samo vukodlak, nego i kći bivšeg vođe čopora koji je poginuo u požaru koji je zahvatio njihovu kuću prije godinu dana. Sada je čopor bez vođe i bit će organiziran Strašni sud u kojem će se boriti svi odrasli vukodlaci koji budu željeli biti novi vođe, a najveće šanse na Strašnom sudu ima Gabriel, mladi arogantni vukodlak koji se sviđa Vivianinoj majci, a Vivian ga ne podnosi. Tu je još i Aiden, dečko iz Vivianine škole u kojeg se Vivian zaljubi što čoporu ne odgovara jer je on čovjek.

Kao što sam već rekla, knjizi nisam pronašla niti jednu zamjerku, osim možda toga što je stalno bilo naglašavano koliko je Vivian savršena i kako to dobro koristi, ali to je zanemarivo. Ovo je ujedno i jedna od rijetkih knjiga koja mi se sviđa kako je završila i koju sam htjela čitati ispočetka čim sam ju završila. Stil pisanja je odličan, spisateljica je dobro opisala svaku radnju, a posebno me se dojmio dio u kojem je opisana borba na Strašnom sudu. I da, definitivno me iznenadilo (ugodno!) to što u knjizi ima krvi i knjiga je više bazirana na odnosima u čoporu dok je Vivianina romansa tek usputni dio, ali ne i nevažan.

  Vivian mi je kao lik u početku bila pomalo iritantna jer je stalno bilo naglašavano kako je zgodna, ali kad se jednom naviknete da je u većini knjiga tako, postane podnošljivo i probavljivo. Kod Vivian mi se najviše svidjelo to što je više voljela svoje vučje obličje dok je u većini drugih knjiga o vukodlacima obrnuto.
  Jedan od meni manje dragih likova je Aiden. Iskreno, nije mi jasno što je Vivian vidjela u njemu jer je po spisateljičinu opisu, sasvim običan, osim možda onog njegovog zanimanja za nadnaravno i njegove prevelike znatiželje.
  Moj ubjedljivo najdraži lik, Gabriel, svidio mi se već na samom početku, a kako je knjiga odmicala, sviđao mi se sve više. Također, mislim da me na početku privukao zato što je imao stav bad boy-a, a kasnije se ispostavilo da nije baš tako iako definitivno nije kukavica poput Aidena.

Inače mi je navika reći nešto o tri lika u knjizi, ali napravit ću iznimku i napisati još ponešto o nekoliko likova koji su na mene ostavili najveći dojam.

  Esme, Vivianina majka, mi je prije svega, vrlo zanimljiv lik. Kod nje mi se svidjelo što nije tipična majka nego radi kao konobarica u kafiću, sviđaju joj se mlađi mužjaci i tuče se sa drugim ženkama zbog njih. Jedna njena rečenica ostala mi je najviše u sjećanju i ne moram listati knjigu kako bi ju mogla napisati ovdje, a glasi: Nemoj se gnjaviti s kim se ne možeš pariti.
  Petorka mi se također svidjela i nije mi bilo jasno zašto se Vivian nije željela družiti s njima jer mi se čine kao baš zakon tipovi i ja bih se definitivno družila sa svima njima, osim možda s Rafeom koji je po meni bio odličan prikaz tipične šupčine (Ispričavam se na izrazu, ali taj opis mi najviše odgovara.).
  Još samo da spomenem Astrid, ženku koju Vivian nije mogla smisliti, a i meni je stvarno išla na živce, ali što ti je knjiga bez nekog bad guy-a. Unatoč svemu, u nekim dijelovima divila sam se Astrid, dok sam je u nekim dijelovima smatrala iznimno glupom.

Da završim s ovim postom koji se malo odužio. Knjiga je odlična, preporučam ju svima. Meni je definitivno postala jedna od najdražih, možda postane i vama.