subota, 6. listopada 2012.

Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale


Ukratko: Počele su lektire, pa tako i postovi o knjigama drugačijim od onih koje ja obično čitam.
  Znači, Tadijanović. Definitivno nikad ne bih čitala njegove pjesme da nisu lektira. Ne znam da li da uopće kažem da sam pročitala ovu knjigu jer sam pročitala samo pet pjesama koje sam morala obraditi. Ovaj post bit će drugačiji od ostalih jer ovo zapravo i nije knjiga nego zbirka pjesama.

Pjesme koje sam čitala (cijelih pet) svidjele su mi se, ali ne dovoljno da bih pročitala cijelu zbirku (Jednostavno mrzim čitati ono što mi drugi narede da čitam). Jedna od pjesama mi se doista jako svidjela pa ću ju zapisati ovdje.
  
Suhi list hrasta smežuran
Pade mi na nogu dok sjeđah
Na staroj klupi pa mi reče
Čitavu sam godinu čekao da padnem
I danas padoh preda te znajući
Da ćeš o meni napisati stihove
I slavom moju ovjenčati smrt.

 Ne znam točno zašto mi je ta pjesma zapela za oko, ali nekako je drugačija od ostalih. Ostale pjesme bile su mi previše pjesničke, da se tako izrazim. Ja također ponekad pišem pjesme, ali smatram da nisu dosadne kao poezija koju mi imamo za lektiru (svatko ima svoje mišljenje).

Što se preporuka tiče, prosudite sami. Ja vam zbirku ne bih preporučila jer se meni nije svidjela, ali nekima se takve stvari vjerojatno sviđaju jer svatko ima svoj ukus.

 

1 komentar:

  1. Slažem se s tvojim mišljenjem, pročitala sam knjigu, ali rijetke su mi se pjesme sviđale...

    OdgovoriIzbriši