Meg Cabot - Nezasitna (Nezasitna #1)

Ukratko: Knjiga od koje nisam očekivala puno, a na kraju me oborila s nogu.

Fantastična je, originalna i napeta, jednostavno je nemoguće prestati čitati ju. Svaka čast spisateljici na originalnoj ideji, zanimljivoj radnji i fantastičnim likovima. Kapa dolje.

Ne postoji niti jedna stvar koja mi se kod ove knjige nije svidjela. Sve je bilo lijepo uklopljeno, do kraja je sve bilo objašnjeno, pa čak i najsitniji detalji i sve je imalo smisla. Svaki lik ima svoju priču i sve važnije likove smo do kraja priče upoznali, a posebno mi se svidjelo što su i neke potpuno nevažne situacije do kraja postale važne i dobile smisao. Doista sam očarana ovom knjigom i ne mogu riječima opisati koliko se divim Meg Cabot.

Meena mi se odmah na početku svidjela i nisam mijenjala mišljenje do kraja knjige jer mi se doista svidjela. I zaista želim onu njenu torbu!

  Luciena sam također odmah zavoljena iako mi je možda bio malo previše poput Edwarda iz Sumraka ili Stefana iz Vampirskih dnevnika, no to se do kraja knjige definitivno promijenilo, a i on se stvarno zna zavući pod kožu.

Alaric, ah, o njemu bih mogla ispisati cijelu knjigu. On mi u početku zapravo nije bio ništa posebno, no nekako sam znala da ću vrlo brzo promijeniti mišljenje što se na kraju i dogodilo jer se predobro poznajem. Uvijek odaberem drugog tipa koji se pojavi u knjizi, nikad prvog, koliko god mi se sviđao prvi! Jednostavno, savršen je. Njegova priča, njegov karakter, njegovo ponašanje, njegov izgled… Sve to obožavam! Da, Alaric mi je definitivno najdraži lik u Nezasitnoj.

  Mogla bih sada govoriti i o ostalim likovima, no nekako mislim da ako počnem, neću se moći zaustaviti budući da sam danas pročitala knjigu i još uvijek mi je sve svježe, a uzbuđenje me još uvijek drži.

Još ću samo pohvaliti autoričinu ideju i vještinu da knjiga zapravo zvuči realno, koliko je to moguće. Sve je uklopila tako da ima smisla, istinite činjenice povezala s izmišljenima i u jednom trenutku sam joj gotovo i povjerovala da vampiri postoje. Da, toliko sam se uživila u knjigu.

  Vjerujem da ću pročitati nastavak prije nego što ga Algoritam prevede i izda jer jednostavno moram znati što će biti dalje. Moram!

Preporučam knjigu svima, ali mislim da ste to već svi shvatili. Ja sam jednostavno oduševljena ovom knjigom.

Rachel Klein - Dnevnici noćnog leptira

Ukratko: Dosadna i nezanimljiva, barem po meni.

Ova knjiga od početka mi nije sjela. Pisana je u formi dnevnika gdje pripovjedačica (kojoj ne saznajemo ime) opisuje svaki svoj dan dok boravi u internatu. Internat je isključivo za djevojke te u cijeloj školi nema muškaraca osim domara, čuvara i profesora Daviesa koji pobuđuje zanimanje svih djevojaka u internatu.

Moj problem s ovom knjigom je taj što je dnevnik pisan na običan način, a pripovjedačica doslovno opisuje što radi koji dan, jedino što tu i tamo unese neke dublje misli. Tema mi se također nije svidjela jer je pripovjedačica doslovno opsjednuta svojom najboljom prijateljicom Lucy i njenim prijateljstvom s novom curom u školi, Ernessom. Dnevnik se zapravo vrti oko trokuta između njih tri na čijem je vrhu Lucy i pripovjedačica se gotovo ne bavi ničime drugim. Tu i tamo spomene drugo događaje u školi koji po meni nisu dovoljno razrađeni i cijela knjiga je zapravo dosta loše napisana dok je pripovjedačica iznimno iritantna, kao i zapravo svi ostali likovi.

  Dnevnici noćnog leptira zapravo je užasno površna knjiga koja ima potencijal, no vrlo lošu izvedbu. U nekoliko navrata poželjela sam odustati od knjige, no većinom završim svaku knjigu koju započnem, stoga sam odlučila završiti i ovu.  Neću vam preporučiti ovu knjigu, ali vjerujem da postoje ljudi kojima bi se ova knjiga svidjela stoga joj možete dati šansu ako želite, no mene je razočarala.

Michelle Zink - Sestrinsko proročanstvo (Sestrinsko proročanstvo #1)

Ukratko: Neuobičajena radnja smještena u prošlost dobitna je kombinacija za vruće ljetne dane na plaži.

Kad sam prvi put pročitala najavu ove knjige, odmah sam se zainteresirala te sam ju sada odlučila i pročitati. Neobična radnja koja prati dvije sestre smještena na kraj 19. stoljeća uvukla me i nije puštala do samoga kraja koji jasno govori kako prava radnja tek počinje.

Stil pisanja je jednostavan, a spisateljica savršeno dočarava ugođaj prošlog vremena i odnosa među ljudima tada iako u sve to uspijeva i vješto ispreplesti malčice suvremeniju temu kao što je proročanstvo u čijem su središtu dvije šesnaestogodišnje sestre blizanke. Napetost drži od početka pa sve do samoga kraja i bilo mi je nemoguće odgonetnuti što će se sljedeće dogoditi sve dok nam to spisateljica nije odlučila otkriti. Toliko sitnih detalja, naizgled nevažnih, povezani su u skladnu cjelinu, a proročanstvo je osmišljeno i napisano vrlo vješto iako mogu pretpostaviti kako se autorica neko vrijeme mučila s time kako bi zvučalo dobro i misteriozno.

  Veselim se nastavku jer su mnoga pitanja ostala neodgovorena, a zanima me i sam ishod proročanstva iako vjerujem da će se to otkriti tek u posljednjoj knjizi. Neki su rekli kako im je knjiga u početku dosadna, no meni se na samom početku svidjela jer nas polako uvodi u samu radnju umjesto da odmah skače na glavnu temu.

Knjiga se lako čita, no ako ste doista zainteresirani za radnju, natjerat će vas na razmišljanje i potaknuti vas da pokušate shvatiti proročanstvo iako vam to neće poći za rukom sve dok spisateljica ne odluči drugačije na čemu joj se doista divim. Preporučam!

Andrew Davidson - Vodoriga

Ukratko: Knjiga nenalik ičemu što sam dosad pročitala.

U početku sam bila pomalo skeptična oko ove knjige, no odlučila sam ju pročitati jer mi ju je prijateljica preporučila. Drugačija je, no originalna tema (možda najoriginalnija tema ikad!) mi se doista svidjela i nikada nisam mogla pretpostaviti u kojem bi smjeru radnja mogla ići. U početku nisam shvaćala ulogu pričica ubačenih u samu radnju, no svidjele su mi se, ali se činilo da nemaju neku ulogu osim da cijelu knjigu malčice ''podignu'', ali na kraju je sve sjelo na svoje mjesto, a pisac knjige uvjerljivo mi je postao jednim od najdražih. Uz Vodorigu naučila sam mnogo toga te se počela zanimati za neke stvari. Posebno cijenim sav trud koji je pisac uložio u ovu knjigu i na tome mu se istinski divim. Ne mogu zapravo pronaći niti jednu zamjerku ovoj knjizi, pripovijedanje, opisi, radnja, likovi… sve je bilo divno uklopljeno i tjeralo me da nastavim čitati. Jedino što mi je možda zasmetalo bilo je to što glavni lik nema ime, no mislim da radnja ne bi bila toliko uvjerljiva da je drugačije.

  Posebno mi se svidjelo što smo kroz knjigu postupno saznali životnu priču svakog lika, bez izuzetaka. Glavni lik mi je zaista drag unatoč svim manama, kao i Marianne Engel (koju glavni lik kroz cijelu knjigu oslovljava upravo tako, punim imenom). Sayuri i Gregor također su mi prirasli srcu, no Jack mi nikada nije ''sjela''.

Vodoriga mi je svakako postala jedna od najdražih (ako ne i najdraža) te ju preporučam svima, bez obzira na dob, iako je to zapravo knjiga za odrasle.

James Patterson & Gabrielle Charbonnet - Vještica i čarobnjak (Vještica i čarobnjak #1)

Ukratko: Usudila bih se uvrstiti ovu knjigu u top 5 najoriginalnijih knjiga koje sam ikad pročitala.

Vještica i čarobnjak knjiga je koja mi se svidjela nakon pročitanog prologa i nastavila me osvajati do samog kraja. Jednostavan pripovjedački stil u kojem dva glavna lika prepričavaju radnju obraćajući se čitatelju (što inače ne volim, ali ovdje se lijepo uklopilo) te zanimljiva i prije svega vrlo originalna radnja, tjerali su me da čitam dalje i završim knjigu u jednome danu. Glavni likovi Wisty i Whit svidjeli su mi se na samom početku i nisu me nimalo razočarali kasnije. Mogla sam se poistovjetiti s Wisty jer smo istih godina i dosta sličnog razmišljanja, a Whit je savršeni prikaz brata kakvog bih željela imati. Sasha mi je kao lik također bio vrlo zanimljiv i svidio mi se čim dam ga ''upoznala'' te mogu pretpostaviti kako će Wisty u narednim nastavcima razviti neke romantične osjećaje prema njemu.

Sama ideja knjige posebno me se dojmila i slobodno mogu reći da se divim piscima ove knjige. Željno iščekujem nastavke jer sam kraj govori kako će toga biti još, stoga preporučam ovu knjigu svima i jedva čekam drugi dio.

Alyson Noel - Zemlja sjena (Besmrtnici #3)

Ukratko: Nastavak jednog od mojih najdražih serijala koji me nije nimalo razočarao.

Zemlja sjena treći je dio serijala Besmrtnici u kojem se radnja iz knjige u knjigu sve više zapetljava. Kraj knjige ostavio me u neizvjesnosti i znam da neću moći dočekati četvrti dio. Što se samog pisanja tiče, autorica je napravila dobar posao, tekst ''klizi'' i lako se čita te sam knjigu ''progutala'' za svega dan i pol. Radnja knjige je uzbudljiva od početka pa sve do samoga kraja te stalno tjera na čitanje dalje.

Ever mi je kao lik zapravo draga i razumijem ju u mnogim situacijama gdje bih i ja vrlo slično postupila, no u nekim trenutcima mi je došlo da ju ošamarim, pogotovo na samom kraju. Damena obožavam, iako se možda čini malo previše savršenim, dok me Jude potpuno oborio s nogu. Iako mi je Jude draži, htjela bih da Ever na kraju bude s Damenom jer su mi njih dvoje preslatki zajedno. Blizanke Romy i Rayne također su mi super jer se ponašaju kao tipične trinaestogodišnjakinje, no u istom trenutku razmišljaju i dosta zrelije. Većina ostalih likova me živcira manje ili više, osim Heaven i Milesa, tako da njih neću prokomentirati.

  Ako još niste, svakako pročitajte ovaj nastavak ili cijeli serijal jer nećete požaliti. Fantastičan je!

Alessandro D'Avenia - Bijela kao mlijeko, crvena kao krv

Ukratko: Dirljiva priča koja te tjera na razmišljanje.

O ovoj knjizi čula sam samo riječi hvale i nije me razočarala. ''Progutala'' sam ju u samo jednome danu i ostala oduševljena. Knjiga je puna predivnih citata i tjera me da zaista razmišljam o onome što čitam. Uvukla me u svoj svijet i nije puštala do samoga kraja.

Iako bih ja možda izmijenila i pojasnila neke sitnice, ovoj knjizi to nije potrebno. Budući da je pisano u formi dnevnika, najvažniji su osjećaji i razmišljanja lika koja su u ovom slučaju bila prelijepo opisana. Divim se D'Aveniji i ne bih se začudila sa ova knjiga postane svjetski klasik, definitivno je to zaslužila.

Svi likovi u knjizi su mi se svidjeli, ali doslovno svi! Leo mi je kroz knjigu stvarno prirastao srcu, kao i Silvia koja mi je jako slična. Niko, moj imenjak, također mi se jako svidio, a prijateljstvo između njega i Lea je upravo onakvo kakvo bi prijateljstvo trebalo biti. Beatrice mi nije bila nešto posebno draga, no zavoljela sam ju tijekom borbe s tužnom sudbinom. Sanjara sam ostavila za kraj jer mi se on možda čak i najviše svidio sa svojim stavovima i razmišljanjima.

  Ne mogu riječima izraziti svoje oduševljenje ovom knjigom te ju preporučam svima, bilo koje dobi. Bijela kao mlijeko, crvena kao krv obiluje prekrasnim citatima koje ću svakako upamtiti jer govore toliko toga i odgovaraju na pitanja koja si svatko često postavlja.