Ova knjiga od
početka mi nije sjela. Pisana je u formi dnevnika gdje pripovjedačica (kojoj ne
saznajemo ime) opisuje svaki svoj dan dok boravi u internatu. Internat je
isključivo za djevojke te u cijeloj školi nema muškaraca osim domara, čuvara i
profesora Daviesa koji pobuđuje zanimanje svih djevojaka u internatu.
Moj problem s
ovom knjigom je taj što je dnevnik pisan na običan način, a pripovjedačica
doslovno opisuje što radi koji dan, jedino što tu i tamo unese neke dublje
misli. Tema mi se također nije svidjela jer je pripovjedačica doslovno
opsjednuta svojom najboljom prijateljicom Lucy i njenim prijateljstvom s novom
curom u školi, Ernessom. Dnevnik se zapravo vrti oko trokuta između njih tri na
čijem je vrhu Lucy i pripovjedačica se gotovo ne bavi ničime drugim. Tu i tamo
spomene drugo događaje u školi koji po meni nisu dovoljno razrađeni i cijela
knjiga je zapravo dosta loše napisana dok je pripovjedačica iznimno iritantna,
kao i zapravo svi ostali likovi.
Dnevnici noćnog leptira
zapravo je užasno površna knjiga koja ima potencijal, no vrlo lošu izvedbu. U
nekoliko navrata poželjela sam odustati od knjige, no većinom završim svaku
knjigu koju započnem, stoga sam odlučila završiti i ovu. Neću vam preporučiti ovu knjigu, ali vjerujem
da postoje ljudi kojima bi se ova knjiga svidjela stoga joj možete dati šansu
ako želite, no mene je razočarala.
Nema komentara:
Objavi komentar