Ukratko: Knjiga
nenalik ičemu što sam dosad pročitala.
U početku sam
bila pomalo skeptična oko ove knjige, no odlučila sam ju pročitati jer mi ju je
prijateljica preporučila. Drugačija je, no originalna tema (možda najoriginalnija
tema ikad!) mi se doista svidjela i nikada nisam mogla pretpostaviti u kojem bi
smjeru radnja mogla ići. U početku nisam shvaćala ulogu pričica ubačenih u samu
radnju, no svidjele su mi se, ali se činilo da nemaju neku ulogu osim da cijelu
knjigu malčice ''podignu'', ali na kraju je sve sjelo na svoje mjesto, a pisac
knjige uvjerljivo mi je postao jednim od najdražih. Uz Vodorigu naučila sam mnogo toga te se počela zanimati za neke
stvari. Posebno cijenim sav trud koji je pisac uložio u ovu knjigu i na tome mu
se istinski divim. Ne mogu zapravo pronaći niti jednu zamjerku ovoj knjizi,
pripovijedanje, opisi, radnja, likovi… sve je bilo divno uklopljeno i tjeralo
me da nastavim čitati. Jedino što mi je možda zasmetalo bilo je to što glavni
lik nema ime, no mislim da radnja ne bi bila toliko uvjerljiva da je drugačije.
Posebno mi se
svidjelo što smo kroz knjigu postupno saznali životnu priču svakog lika, bez
izuzetaka. Glavni lik mi je zaista drag unatoč svim manama, kao i Marianne
Engel (koju glavni lik kroz cijelu knjigu oslovljava upravo tako, punim
imenom). Sayuri i Gregor također su mi prirasli srcu, no Jack mi nikada nije
''sjela''.
Vodoriga mi je svakako
postala jedna od najdražih (ako ne i najdraža) te ju preporučam svima, bez
obzira na dob, iako je to zapravo knjiga za odrasle.
Nema komentara:
Objavi komentar