Ukratko: Dirljiva
priča koja te tjera na razmišljanje.
O ovoj knjizi
čula sam samo riječi hvale i nije me razočarala. ''Progutala'' sam ju u samo
jednome danu i ostala oduševljena. Knjiga je puna predivnih citata i tjera me
da zaista razmišljam o onome što čitam. Uvukla me u svoj svijet i nije puštala
do samoga kraja.
Iako bih ja
možda izmijenila i pojasnila neke sitnice, ovoj knjizi to nije potrebno. Budući
da je pisano u formi dnevnika, najvažniji su osjećaji i razmišljanja lika koja
su u ovom slučaju bila prelijepo opisana. Divim se D'Aveniji i ne bih se
začudila sa ova knjiga postane svjetski klasik, definitivno je to zaslužila.
Svi likovi u
knjizi su mi se svidjeli, ali doslovno svi! Leo mi je kroz knjigu stvarno
prirastao srcu, kao i Silvia koja mi je jako slična. Niko, moj imenjak, također
mi se jako svidio, a prijateljstvo između njega i Lea je upravo onakvo kakvo bi
prijateljstvo trebalo biti. Beatrice mi nije bila nešto posebno draga, no zavoljela
sam ju tijekom borbe s tužnom sudbinom. Sanjara sam ostavila za kraj jer mi se
on možda čak i najviše svidio sa svojim stavovima i razmišljanjima.
Ne mogu
riječima izraziti svoje oduševljenje ovom knjigom te ju preporučam svima, bilo
koje dobi. Bijela kao mlijeko, crvena kao
krv obiluje prekrasnim citatima koje ću svakako upamtiti jer govore toliko
toga i odgovaraju na pitanja koja si svatko često postavlja. 
Nema komentara:
Objavi komentar