Richelle Mead - Sestre po krvi (Vampirska akademija #1)

Ukratko: Prvi dio serijala koji me i po drugi put ostavio bez daha.

 Ovaj serijal već sam jednom pročitala, a sada sam odlučila pročitati ga ponovno. Serijal mi je definitivno jedan od najdražih, iako mi je prva knjiga pomalo dosadna.

 Knjiga prati život morojke Lisse i njene dhampirske čuvarice Rose. Prije dvije godine pobjegle su s Akademije, a sada su prisiljene vratiti se. Lissa ima moći koje nisu uobičajene za moroje, a te moći tjeraju ju u ludilo. Ona i Rose imaju posebnu vezu kroz koju Rose uvijek zna što Lissa osjeća i kada je u opasnosti. Budući da je u velikom zaostatku, Rose počinje imati dodatne treninge s čuvarom Dimitrijem koji ima reputaciju boga.

 Sam stil pisanja vrlo je uobičajen, knjiga je puna dobrih opisa, a spisateljica se posebno potrudila oko opisivanja Lissinih osjećaja. Nisam pronašla puno zamjerki knjizi, osim što je možda neke stvari loše objasnila, ali ne želim vam ispričati događanja cijele knjige ako niste čitali.

 Rose mi je kao lik bila zanimljiva, pokazala se kao dobra prijateljica iako mi je ponekad išlo na živce svo ono njeno samohvaljenje.

 Lissa mi je bila iznimno iritantna. Svo ono njeno prenemaganje, samoozljeđivanje i ludilo općenito nisu mi bili baš jasni.

 Dimitri mi je prije svega smiješan lik. Dvometarski tip u dusteru koji voli country glazbu i westerne? Nimalo privlačno. Istina, bio je opak, odlično se borio i sve to, ali ipak mi se nije previše svidio.

 Christian mi je najdraži lik u knjizi. Obožavam njegov sarkazam i odnos s Rose, a i definitivno je bio zgodniji od Dimitrija, iako Rose nikada nije zanimao. Valjda je to još jedan razlog zašto mi se sviđa.

 Još samo da spomenem Miu, djevojku koja je iz dna duše mrzila Rose i Lissu. U ponekim djelovima Mia mi je bila super, a spletke su joj bile odlične, dok me u nekim djelovima užasno živcirala i smatrala sam ju glupom.

 Da završim s ovim postom. Knjiga je odlična za mlade čitatelje, puna zapleta i odličnih opisa, a ja sada po drugi put čitam i drugi dio pa uskoro očekujte i post namjenjen tomu.

Lauren Oliver - Delirij (Delirij #1)

Ukratko: Predivna priča o svijetu u kojem je ljubav zabranjena koja mi je nekoliko puta istjerala suze na oči.
 
  Ovu knjigu također imam već dosta dugo, nekoliko puta sam ju krenula čitati, ali uvijek bi naišla na neku drugu knjigu i ovu stavila sa strane. Nedavno sam ju odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Dok sam čitala, potpuno sam se uživjela u radnju, a nekoliko puta sam skoro zaplakala.

Ova predivna knjiga govori o djevojci Leni koja živi u vremenu kada je ljubav proglašena bolešću, a svi ljudi, kada napune 18 godina, idu na postupak na kojem se većina njih izliječi od te bolesti. Devedeset pet dana prije svog postupka, Lena upoznaje Alexa i odlučuje se na nezamislivo. Zaljubljuje se u Alexa, a njena žarka želja za postupkom nestane kao da ju nikada nije niti imala.

  Autorica je obavila odličan posao, vrlo vjerodostojno je uspjela opisati radnju i Lenine osjećaje, a sama ideja knjige je jedna on najoriginalnijih koje sam imala prilike pročitati. Ova knjiga definitivno mi je postala jedna od najdražih.

  Lena mi se nije previše sviđala u početku jer su mi njeni stavovi bili potpuno nelogični, ali nakon što je upoznala Alexa odmah mi se više svidjela.

U Alexa sam se zaljubila čim se prvi put pojavio u knjizi, a na samom kraju sam skoro zaplakala. Knjiga nije trebala tako završiti!

  Treći lik koji ću spomenuti je Hanna, Lenina najbolja prijateljica koja mi se svidjela od početka. Sviđalo mi se kako razmišlja i moje simpatije prema njoj rasle su nakon svake pročitane stranice knjige.

  I da završim s ovim, knjigu preporučam svima, ali prije čitanja se naoružajte paketom maramica.

Anette Curtis Klause - Krv i čokolada

Ukratko: Knjiga kojoj nisam uspjela pronaći niti jednu zamjerku.

  Budući da su posljednje dvije knjige bile o vampirima, malo sam se prebacila na vukodlake. Ovu knjigu sam kupila još davno, ali nikako da dođe na red da ju pročitam, a kad sam ju pročitala u glavi mi se vrtilo samo jedno pitanje: Zašto ja tu knjigu nisam prije pročitala?

  Knjiga govori od djevojci Vivian koja je ne samo vukodlak, nego i kći bivšeg vođe čopora koji je poginuo u požaru koji je zahvatio njihovu kuću prije godinu dana. Sada je čopor bez vođe i bit će organiziran Strašni sud u kojem će se boriti svi odrasli vukodlaci koji budu željeli biti novi vođe, a najveće šanse na Strašnom sudu ima Gabriel, mladi arogantni vukodlak koji se sviđa Vivianinoj majci, a Vivian ga ne podnosi. Tu je još i Aiden, dečko iz Vivianine škole u kojeg se Vivian zaljubi što čoporu ne odgovara jer je on čovjek.

Kao što sam već rekla, knjizi nisam pronašla niti jednu zamjerku, osim možda toga što je stalno bilo naglašavano koliko je Vivian savršena i kako to dobro koristi, ali to je zanemarivo. Ovo je ujedno i jedna od rijetkih knjiga koja mi se sviđa kako je završila i koju sam htjela čitati ispočetka čim sam ju završila. Stil pisanja je odličan, spisateljica je dobro opisala svaku radnju, a posebno me se dojmio dio u kojem je opisana borba na Strašnom sudu. I da, definitivno me iznenadilo (ugodno!) to što u knjizi ima krvi i knjiga je više bazirana na odnosima u čoporu dok je Vivianina romansa tek usputni dio, ali ne i nevažan.

  Vivian mi je kao lik u početku bila pomalo iritantna jer je stalno bilo naglašavano kako je zgodna, ali kad se jednom naviknete da je u većini knjiga tako, postane podnošljivo i probavljivo. Kod Vivian mi se najviše svidjelo to što je više voljela svoje vučje obličje dok je u većini drugih knjiga o vukodlacima obrnuto.
  Jedan od meni manje dragih likova je Aiden. Iskreno, nije mi jasno što je Vivian vidjela u njemu jer je po spisateljičinu opisu, sasvim običan, osim možda onog njegovog zanimanja za nadnaravno i njegove prevelike znatiželje.
  Moj ubjedljivo najdraži lik, Gabriel, svidio mi se već na samom početku, a kako je knjiga odmicala, sviđao mi se sve više. Također, mislim da me na početku privukao zato što je imao stav bad boy-a, a kasnije se ispostavilo da nije baš tako iako definitivno nije kukavica poput Aidena.

Inače mi je navika reći nešto o tri lika u knjizi, ali napravit ću iznimku i napisati još ponešto o nekoliko likova koji su na mene ostavili najveći dojam.

  Esme, Vivianina majka, mi je prije svega, vrlo zanimljiv lik. Kod nje mi se svidjelo što nije tipična majka nego radi kao konobarica u kafiću, sviđaju joj se mlađi mužjaci i tuče se sa drugim ženkama zbog njih. Jedna njena rečenica ostala mi je najviše u sjećanju i ne moram listati knjigu kako bi ju mogla napisati ovdje, a glasi: Nemoj se gnjaviti s kim se ne možeš pariti.
  Petorka mi se također svidjela i nije mi bilo jasno zašto se Vivian nije željela družiti s njima jer mi se čine kao baš zakon tipovi i ja bih se definitivno družila sa svima njima, osim možda s Rafeom koji je po meni bio odličan prikaz tipične šupčine (Ispričavam se na izrazu, ali taj opis mi najviše odgovara.).
  Još samo da spomenem Astrid, ženku koju Vivian nije mogla smisliti, a i meni je stvarno išla na živce, ali što ti je knjiga bez nekog bad guy-a. Unatoč svemu, u nekim dijelovima divila sam se Astrid, dok sam je u nekim dijelovima smatrala iznimno glupom.

Da završim s ovim postom koji se malo odužio. Knjiga je odlična, preporučam ju svima. Meni je definitivno postala jedna od najdražih, možda postane i vama.

Tina Fras i Boris Rasheta - Mjesec boje krvi (Mjesec boje krvi #1)

Ukratko: Lako ljetno štivo o vampirima, ovaj puta od hrvatskih autora.

 Za ovu knjigu saznala sam tako što sam u novinama vidjela da se spominje, a nekoliko dana kasnije sam ju vidjela na kiosku pa sam ju kupila. Očekivala sam puno, a na kraju sam se razočarala. Trebalo mi je jedan dan da ju pročitam jer unatoč svemu, radnja je zanimljiva i napeta.

  Knjiga govori o srednjoškolki Tini koja se upisuje u elitnu gimnaziju u Zagrebu, ali tamo joj je sve čudno pa ona i njen prijatelj iz stare škole, Monkey, malo istražuju. Tragovi ih vode u Vrapče, ludnicu u kojoj je smještena djevojka koja je prije pohađala Tininu školu, u podzemne tunele ispod Zagreba i u staru crkvu sv. Ivana Krstitelja. Tini i Monkeyu više ništa nije jasno, a onda Tina odlazi u bakinu staru kuću u Bosni i tamo dobije odgovore. Pitanje je što će Tina odlučiti, nije imala baš previše izbora, na njoj je bilo samo kojem klanu će se pridružiti, a ništa nije onako kako se na prvi pogled čini.

Što se samog stila pisanja tiče, vidi se da su knjigu napisali pisci amateri, a ne profesionalni pisci. U knjizi dijalog uopće nije odvojen od ostatka teksta, ni navodnicima, ni crticama ni bilo čim drugim pa mi je ponekad bilo teško shvatiti govori li netko ili su to samo njegove misli. Opisi u knjizi su bili dosta dobri, ali na kraju knjige puno toga ostalo je neobjašnjeno, a neke stvari pisci su preskočili, a smatram da su te stvari bitne. Kad sam došla do posljednje stranice knjige, iznenadila sam se jer mi puno toga još uvijek nije bilo jasno, a knjiga je gotova i znala sam da ni neće biti objašnjeno.

  U knjizi mi se najviše svidio Monkey jer je bio jedan od rijetkih likova koji su imali svoj karakter u knjizi i bili detaljno opisani.

Tina mi je bila okej, ali ništa posebno. Nije se ni počemu posebno izdvajala što mi se svidjelo jer mi je već počelo ići na živce što su sve glavne junakinje ultrasavršene, najpametnije, najbolje u svemu, najzgodnije…

  Uglavnom, knjiga je odlična za čitanje na plaži, ali ako volite kvalitetno napisane knjige, ne bih vam preporučila ovu knjigu. Ovu knjigu sam nekako probavila jer je ipak imala zanimljivu radnju, ali moj zaključak je bio da bih ja to definitivno bolje napisala i stojim kod toga.

J. R. Ward - Noćni lov (Bratstvo crnog bodeža #1)

Ukratko: Još jedna priča o vampirima, ali ovaj put prikazana u potpuno drugačijem svijetlu nego što smo naviklnuli.

  Ovu knjigu kupila sam prije par mjeseci potpuno slučajno na kiosku. Od tada mi stoji na polici, a sad sam ju napokon odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Istina je da me knjiga zaprepastila na nekim dijelovima, ali još uvijek nisam sigurna da li u dobrom ili lošem smislu.

  Knjiga govori o vampirima koji se bore protiv degrada, ljudi bez duše čiji je jedini zadatak ubijanje vampira. Sedmero najsnažnijih vampira čine Bratstvo crnog bodeža, a svi oni rađeni su na isti kalup. Svi su opaki, snažni, od glave do pete obučeni u crno, stalno nabrijani i definitivno smtronosni. Bratstvo crnog bodeža čine Wrath (Gnjev), kralj vampira koji zapravo ne želi biti vođa poput svog oca, nego samo ratnik kao i njegova braća, Tohrment (Muka), Vishous (Opačina), Zsadist (Mučitelj), Phury (Jarost) i Rhage (Bijes). Sedmi član Bratstva, Darius, pogine na samom početku knjige i moli Wratha da se pobrine da njegova kći koja je napola čovjek, preživi promjenu. Wrath ga u početku odbija, ali nakon što Darius strada, ipak odlučuje pomoći Beth, njegovoj kćeri. Kad upozna Beth, oni se, naravno, zaljube.

Što se tiče stila pisanja, radnja se odvija normalnim tempom, a budući da je knjiga pisana u trećem licu, saznajemo mnogo o svim likovima, a ne samo o Beth i Wrathu. U knjizi zapravo nema nekakve konkretne radnje, a budući da je ovo prvi dio serijala, smatram da je ova knjiga nešto kao uvod u sva događanja u sljedećim nastavcima stoga jedva čekam pročitati nastavke. Kao što sam već rekla, knjiga me u nekim dijelovima zaprepastila jer nisam očekivala da će scene seksa između Beth i Wratha kao i njihova međusobna požuda biti tako detaljno opisani i još uvijek nisam sigurna smatram li to kritikom ili komplimentom knjizi.

  Nekim čudom, Beth kao lik mi nije nimalo smetala, čak mi je bila i simpatična. Iako je u knjizi nekoliko puta napomenuto koliko je savršena, nikad nije spominjano da ona to misli o sebi pa mi se vjerojatno zato i svidjela za razliku od svih onih glavnih junakinja koje o sebi govore kako su presavršene, a nikako da to opišu.

Wrath je meni jedan vrlo zanimljiv lik. Ne znam kojom drugom riječju bih ga bolje opisala. Sviđa mi se taj njegov opaki stav, a i definitivno dobro izgleda tako da mi je definitivno postao jedan od najdražih ratnika iz Bratstva.

  Još jedan lik koji mi se svidio je Tohrment jer je nekako karakterno drugačiji od ostale Braće. Tohr istovremeno uspijeva ostaviti dojam opakog tipa i tipa koji ima osjećaje i vjerojatno mi zato i je najdraži u Bratstvu.

Sve u svemu, Noćni lov je knjiga koja se čita u jednom dahu, mislim da je jedna od knjiga za koju mi je trebalo najmanje vremena da ju pročitam i definitivno jedva čekam pročitati nastavak.

Cynthia Hand - Krila anđela (Krila anđela #1)

Ukratko: Priča o anđelima s originalnim zapletom i predvidljivim ljubavnim trokutom.

Prije otprilike dva mjeseca, posudila sam ovu knjigu u knjižnici i počela ju čitati, ali nije mi bila ništa posebno pa sam ju vratila u knjižnicu nakon pročitanih samo nekoliko stranica. Nedavno sam ju posudila ponovno s namjerom da ju zaista pročitam što sam i napravila. Knjiga me ugodno iznenadila i nisam ju ispuštala iz ruku dok ju nisam završila.

Knjiga govori o djevojci Clari koja je četvrtinu anđeo. Claru njeno poslanje odvede u drugi grad jer joj je zadatak spasiti jednog dečka kojeg vidi u vizijama. Uskoro upoznaje dečka kojeg treba spasiti, Christiana, iako se čini da on nju nimalo ne primjećuje jer on je, naravno, najpopularniji dečko u školi. Tu je još i Tucker, brat blizanac njene najbolje prijateljice s kojim se otpočetka nije slagala. Clara upoznaje i Angelu, djevojku koju u školi baš ne primjećuju, ali i ona ima svoju tajnu pa se ona i Clara ubrzo sprijatelje.

Knjiga je puna opisa što mi se odmah svidjelo, a spisateljica vješto kombinira opise i dijalog što u mnogim knjigama za mlade nedostaje. Radnja se odvija normalnim tempom, spisateljica nije žurila s radnjom i na kraju knjige sva pitanja bila su odgovorena. U knjizi ima mnogo iznenađujućih zapleta i nepredvidljivih obrata što mi je knjigu učinilo još zanimljivijom.

Clara, kao lik, nije na mene ostavila nikakav dojam. Nekako prema njoj nemam nikakvo mišljenje, nije mi niti draga niti mi ide na živce i mislim da je to dobro s obzirom na to da je anđeo i da je knjiga mogla biti prepuna objašnjavanja kako je ona najljepša, najpametnija, najsnažnija i slično.

Christian mi je u početku bio dosadan. Nisam vidjela ništa posebno u tome što je najpopularniji u školi, hoda s najzgodnijom curom u školi i okružen je hrpom prijatelja, a uz to je i dobar u hrpi stvari. Tipično za svakog glavnog lika u svakoj knjizi za mlade. Kasnije mi je postao mrvicu zanimljiviji jer se otkrilo da nije baš tako savršen i bez mane kako se činilo u početku.

Tucker je priča za sebe. On je meni definitivno najdraži lik u knjizi i njegova savršenost leži u njegovim nesavršenostima, a takvi likovi su mi najdraži. U početku mi nije bio previše simpatičan, ali kad se pokazalo da nije toliki kreten kako je u početku predstavljen zaista mi se svidio, a definitivno nisam jedina koja tako misli.

Pogađate, ljubavni trokut u ovoj knjizi čine upravo Clara, Christian i Tucker i bez obzira na moja očekivanja, ispalo je potpuno neočekivano što nužno ne znači da mi se kraj nije svidio jer definitivno je.

  Znači, sve u svemu, knjiga je zaista dobra i preporučam ju svim ljubiteljima knjiga s ljubavnim trokutima jer ovo je definitivno jedna od takvih knjiga.

Gayle Forman - Ako ostanem (Ako ostanem #1)

Ukratko: Dirljiva priča koja nas podsjeća na najvažniju stvar svijetu, ljubav.

Ovu knjigu planirala sam pročitati već neko vrijeme, ali nisam očekivala previše pa sam se na kraju ugodno iznenadila. Tajna knjige leži u njezinoj jednostavnosti, spomenuto je točno ono što je trebalo biti spomenuto, a nevažne stvari su izostavljene i to mi najviše svidjelo kod ove knjige.

Knjiga započinje doručkom na kojem se Mia, glavna junakinja romana, i njena obitelj spremaju za posjet obiteljskim prijateljima, ali dožive automobilsku nesreću. Mia postane nešto poput duha dok liječnici pokušavaju spasiti njeno tijelo. Majka i otac umrli su odmah na mjestu nesreće, a njen mlađi brat nešto kasnije pa Mia nije imala mnogo razloga zašto bi ostala. Tu je još i Mijin dečko, Adam koji je, naravno, totalno savršen. Oboje vole glazbu, iako Mia svira violončelo i sluša klasičnu glazbu, dok je Adam glavni vokal u punk bendu. Do samog kraja je neizvjesno hoće li Mia ostati ili odlučiti umrijeti i zaista mi je bilo nemoguće predvidjeti što će odlučiti.

Stil spisateljice mi se svidio. Radnja je istovremeno pratila Miu i događaje u bolnici i Mijinu prošlost iz koje smo saznali odgovore na sva pitanja koja su nas mogla zanimati. Knjiga je vrlo dirljiva, nekoliko puta mi je došlo da zaplačem, a najtužnije je bilo na zadnjim stranicama knjige kad su Miu posjećivali njeni najmiliji i govorili joj razloge zašto da ostane.

Što se likova tiče, najviše mi se svidjela Mijina majka jer je otkačena i zaista kul. Svidio mi se i Adam iako smatram da ga je spisateljica opisala kao previše savršenog, ali opet, ja sam slaba na takve likove i uvijek ih na kraju obožavam što se dogodilo i u ovom slučaju. Mia kao lik mi se nije nimalo svidjela. Ne znam točan razlog tomu jer me zapravo nije živcirala, ali nekako mi je bilo bezveze da glavna junakinja romana svira violončelo i obožava klasičnu glazbu jer mi je odbojno, no svatko ima svoj ukus.

Sve u svemu, roman me ugodno iznenadio i preporučam svima, bilo koje dobi, da ga pročitaju jer se definitivno isplati.