Amanda Hocking - Zamijenjena (Tril #1)

  Ukratko: Jedna od najoriginalnijih knjiga koje sam pročitala u posljednje vrijeme.

Ova knjiga me opčinila svojom temom, divno razrađenim likovima te napetom radnjom koja me tjerala da nastavim čitati dalje. Zavoljela sam gotovo sve likove te sam se bez problema uživjela u radnju te sada, kad sam završila knjigu, želim čitati još. Knjiga me jednostavno oborila s nogu, već dugo nisam čitala ništa ovoliko zanimljivo.

  Sad ni sama ne znam što da još kažem o knjizi jer sam doslovno bez riječi. Glavna junakinja, Wendy, svidjela mi se jer je drugačija te sam se bez problema povezala s njom. Finn mi je, naravno, najdraži lik u knjizi jer je savršen i niti jedan drugi lik ne može ga nadmašiti, ali su mi se također posebno svidjeli i Tove te Rhys. Elora mi je najiritantniji lik u cijelo knjizi jer je jednostavno previše sebična i hladna da bi mi se mogla svidjeti.
  Iako me u nekim dijelovima knjiga podsjećala na Vampirsku akademiju, ipak je zapravo potpuno drugačija od bilo koje druge knjige. Autorica je odabrala jedna od magičnih bića koja su nedovoljno iskorištena te ih pretvorila u nešto sasvim novo. Obožavam autiričin stil pisanja te bujnu maštu koja je zaslužna za nastanak ovog divnog djela.
  Završit ću s postom, svima preporučam ovu knjigu, stvarno je odlična, no mislim da su to već svi uspjeli zaključiti.

L. J. Smith - Buđenje (Vampirski dnevnici #1)

Ukratko: Popularna knjiga koja me razočarala kao malo drugih knjiga.

  Budući da sam već gledala seriju Vampirski dnevnici, knjiga mi je bila užasno razočaravajuća te sam očekivala mnogo više, a ispostavilo se da su redatelji serije zapravo mnogo bolji u osmišljavanju radnje nego ova spisateljica.

Knjiga je zapravo dosta dobra i vjerojatno bi mi bila odlična da nisam gledala seriju, ali ne mogu si pomoći, nije mi se svidjelo. Mnoge stvari iz serije očekivala sam u knjizi te ne mogu shvatiti zašto je napravljena tolika razlika između serije i knjige. Naravno, serija mi je fantastična i sviđa mi se ovakva kakva je, ali je to u neku ruku dosta loše za čitatelje knjige, pogotovo ako su poput mene. Mnogih likova iz serije u knjizi nema i obrnuto te su sva prezimena pomiješana što mi je u početku bilo užasno zbunjujuće.

  Još uvijek nisam sigurna čime sam točno razočarana, serijom jer je previše dobra ili knjigom koja je zapravo dosta monotona, ali znam da mi se kombinacija nimalo ne sviđa. Nisam sigurna hoću li pročitati ostale knjige iz serijala jer stvarno ne znam u kojemu bi smjeru radnja mogla otići, no nekako sam pesimistična i nemam volje za čitanjem nastavka, ali tko zna…

Ovaj post zapravo nije govorio o knjizi već o razlikama između serije i knjige, ali nemam što govoriti o samoj knjizi. Još jednom ponavljam, knjiga je zapravo dosta dobra, da ne postoji serija bila bi fantastična, ali ovako se sve dodatno zbunjujuće i kao da su knjiga i serija dva potpuno različita svijeta samo je glavna tema ista te glavni likovi imaju ista imena. I tu svaka sličnost prestaje. 

William Shakespeare - Romeo i Julija

Ukratko: Klasik koji me nasmijao do suza iako sam prilično sigurno da to nije bila namjera pisca.

Da, meni je ova knjiga smiješna, iako je po žanru tragedija. Ovo je posljednja lektira u ovoj školskoj godini, ali i vjerojatno lektira koju sam pročitala najbrže (za samo 5 dana). Još sam od prije otprilike znala radnju knjige i mislim da ju čak nisam niti morala čitati, no htjela sam pročitati sve lektire u ovoj školskoj godini pa sam pokušala i nisam požalila.

  Shakespeare me nasmijao do suza svojim stihovima i samim slaganjem rime. Kod ove knjige ne mogu puno govoriti o likovima i radnji jer je to više-manje svima poznato pa ću se zato raspisati o stilu. Cijela knjiga pisana je u stihovima i na starom jeziku što se u početku činilo komplicirano za čitanje, no nakon što sam shvatila bit, bez problema sam se uživjela u knjigu i smijala se Shakespeareovom pisanju. Ne znam zašto, no meni je ta proza u stihovima baš zabavna. Izrazito mi je besmisleno što nema opisa radnje već samo dijalog, razumijem zašto je tako, ali svejedno me je smetalo jer sam navikla na 'normalne' knjige.

Od likova mi se nitko nije posebno svidio, ali mi je za oko zapeo Paris kojeg sam gotovo odmah zavoljela. Romeo me iznimno živcirao tijekom cijele knjige, kao i Julija jer su se oni kao voljeli, a Julija je imala, koliko? Trinaest. Romeo je bio nešto stariji, oko petnaest, ako se ne varam pa mi je malo teško za povjerovati da je to zbilja bila nekakva ljubav. Moje mišljenje je da ih je samo pubertet uhvatio malo jače.

  Dakle, tko nije, svakako neka pročita ovu knjigu jer to je jedno od onih štiva koji su dio opće kulture. Uglavnom, ovaj post će nekima možda biti čudan, no ovo je moje mišljenje i sumnjam da ću ga promijeniti.  

Ernest Hemingway - Starac i more

  Ukratko: Priča o upornosti, a meni je trebalo jako puno upornosti kako bih ju završila.

Ponovno lektira, ponovno čitam zato što moram, a ne zato što želim i upravo zbog toga u startu osjećam odbojnost prema takvim knjigama. Kao što sam već rekla, trebalo mi je dosta upornosti kako bih pročitala ovu knjigu jer svaki put kada bih započela s čitanjem, počelo bi mi se spavati.

   Problem s ovom knjigom je taj što nema poglavlja niti nekog većeg odvajanja odlomaka pa nakon nekog vremena postane naporno za čitanje. Drugi problem je tema. Nema radnje, stalno se opisuje isto stoga ubrzo postane zamorno te se izgubi volja za čitanjem, a tek pred sam kraj knjige nešto se počne događati, ako uopće izdržite do kraja. Stil je dobar, a Hemingway piše kvalitetno, no previše oteže radnju. Da, shvatila sam da je pouka u ovoj priči upornost, no zar je doista morao toliko razvući sve to?

Knjiga je klasik i ne mogu reći da ne valja jer valja, samo ja nisam tip čitatelja za takvu vrstu knjiga, to je sve. Nekome je ova knjiga sigurno zanimljiva, no nisam jedna od takvih. Istina, isprva nisam željela niti otvoriti tu knjigu jer sam od mnogo ljudi čula da je dosadna, no ipak sam joj odlučila dati šansu i evo ga, pročitala sam ju, iznenadivši time samu sebe i nije mi žao.

   Dakle, pružite ovoj knjizi šansu, ako vam se ne svidi, nitko vas ne tjera da završite, ali tko zna, možda na kraju iznenadite sami sebe i knjiga nadmaši vaša očekivanja. Ne možete znati dok ne pokušate.

Elizabeth Miles - Furija (Furija #1)

Ukratko: Drugačija, zastrašujuća i misteriozna, uvukla me u svoj svijet, začarala i nadišla sva moja očekivanja.

  Trebalo mi je neko vrijeme da počnem s čitanjem ove knjige, no kad sam ju jednom uzela u ruke i odlučila pročitati, nisam požalila ni trenutak. Furija je drugačija od drugih knjiga iako u početku zvuči dosta klišejizirano, da se tako izrazim, no kasnije, kad započne prava radnja, spisateljičina ideja dolazi na vidjelo i od tog trenutka nisam knjigu ispuštala iz ruku.
  Radnja govori o djevojci Emily te dečku Chaceu, a radnja prati njihove živote paralelno koji se tek tada počinju ispreplitati, U početku se čini da knjiga govori samo o životu tipičnih američkih tinejdžera, no kada se pojave tri misteriozne djevojke, stvar se počinje zahuktavati, a radnja postaje pomalo zastrašujuća, no i dalje magično privlačna i misteriozna.

Miles ima svoj stil, trudi se poistovjetiti s likovima i načiniti od njih različite osobe, svaki lik ima svoj karakter i svoju priču, moguće je povezati se s likovima i sve zapravo ima smisla što je u modernijim knjigama za mlade dosta rijetko.

  Bez problema sam se povezala s likovima, a Emily mi je nekako prirasla srcu iako je ona zapravo jedini lik bez neke izražene osobnosti. Ipak, tijekom knjige mi je postala draga dok mi je Gabby cijelo vrijeme bila odbojna, ni sama ne znam zašto. Najviše mi se svidio J.D., Emilyn prijatelj kojeg obožavam, definitivno mi je najdraži lik, najviše mi je prirastao srcu. Svidio mi se i Chace, mogla sam se poistovjetiti s njim, imao je svoju priču i svoj karakter te mračnu prošlost što kod likova općenito obožavam i upravo sato Chace spada među meni najdraže likove u knjizi. Ty mi je također bila pomalo antipatična, no bilo je zabavno čitati o njoj, nikada nisam znala što očekivati i upravo je Ty bila ta koja je knjizi davala tu dozu napetosti i mislim da je ona ta koja me držala prikovanu za knjigu sve do kraja.

Zaključak, knjigu preporučam svima, zaista je divna, a Elizabeth Miles je fantastična spisateljica s jako bujnom maštom i odličnim osjetilom za zanimljive stvari. Čini se kako sam si pronašla još jedan uzor u pisanju. Svakako preporučam!

Ephraim Kishon: Kod kuće je najgore

  Ukratko: ''Slobodna'' lektira koju nisam imala nimalo volje čitati, no čak i nije toliko loša.

Ovaj mjesec trebali smo imati slobodnu lektiru, no ispalo je da si lektiru moramo izabrati između 5-7 knjiga od kojih me niti jedna nije privlačila. Na kraju sam izabrala upravo ovu jer mi se nije činila toliko dosadna i naporna kao ostale.

  Pisac u knjizi govori o raznim zgodama i nezgodama u svom vlastitom životu te piše o svojoj obitelji. Sastoji se od niza pripovijetki, a svaka pripovijetka opisuje neku novu zgodu u njegovom životu. U knjizi je bilo puno komičnih situacija i knjiga me često uspijevala nasmijati. Na kraju knjiga i nije bila toliko grozna, ali i dalje mi se ne sviđa činjenica da je to trebala biti slobodna lektira, a na kraju se sve ponovno svelo na isto.

Kishon je dobar pisac, dobro opisuje komične situacije i dobro odabire trenutke koje bi valjalo zapisati. Preporučila bih ovu knjigu svima, stvarno je dobra, no ja i dalje imam nešto protiv nje.

Francesc Miralles - Kad smo bili mrtvi (Retrum #1)

  Ukratko: Knjiga koja me toliko fascinirala da ju jednostavno nisam mogla prestati čitati.

Knjiga mi se u početku nije činila ništa posebno, a uzela sam ju samo zbog dobrih kritika koje sam čula od drugih. Na samom početku nije mi bila previše zanimljiva, no kako sam nastavljala s čitanjem, obuzela me u potpunosti. Citati, mračna atmosfera i zbunjeni glavni lik bili su pravo osvježenje nakon mješavine dosadnih lektiri i klasičnih YA romansi.

  Radnja prati šesnaestogodišnjeg Christiana koji je nakon smrti svog brata blizanca užasno usamljen. Kada upozna troje tinejdžera s bijelim puderom na licu i ljubičastim ružem na usnama, život mu se okrene naopačke i ponovno počne živjeti. Pitanje je koliko će dugo izdržati.

Preporučam ovu knjigu svima jer je stvarno fantastična i ja ću ju nakon ovoga sigurno pročitati još pokoji put. Zahvaljujući ovoj knjizi, dobila sam hrpu inspiracije i ponovno sam probudila svoju zainteresiranost za mračno i nadnaravno. I još samo jedna sitnica. Poludjet ću dok naši ne prevedu drugi dio Retruma, a ne mogu ga čitati u originalu jer je na španjolskom (ali mogu pokušati).