R. L. Stine - Slijepa ulica (Ulica Straha #29)

Još jedna Stineova knjiga, ovoga puta malo predvidljivija i manje strašna. Jedna od njegovih lošijih knjiga.

Slijepa ulica malo me razočarala jer nije bila toliko strašna, kao da je Stine izgubio svoju ''moć'' dok je pisao ovo. Likovi su mu bili još običniji nego inače, a radnja čak i malčice dosadna, no ipak ne mogu reći da je knjiga loša jer sam ju ipak pročitala u jednom dahu iščekujući kraj. Kao što sam već rekla, kraj je bio predvidljiv i vrlo sam lako pogodila krivca, upravo zbog toga što je Stine stalno upućivao na nekoga drugog pa sam znala da to zapravo nije tako. Bio je previše očit. To je zapravo ono što me najviše razočaralo, znala sam kraj prije vremena, a to mi se nikad prije nije dogodilo s nekom Stineovom knjigom.

Nemam baš puno za reći o ovoj knjizi jer je bezlična, likove uopće nisam doživjela, radnja mi nije nimalo strašna… kao da ovo zapravo i nije Stineova knjiga. Sva sreća da sam još opsjednuta hororima pa se nadam kako me Stine neće ponovno razočarati.

Dan Wells - Ja nisam serijski ubojica (John Cleaver #1)

Obožavam Johna Waynea Cleavera! Obožavam biti u njegovoj glavi i pratiti sve što radi. Obožavam psihološke trilere!

No da ja krenem od početka. Kako sam sad u nekoj čudnoj fazi i čitam samo horore sa psihopatima, pomislila sam kako ne bi bilo loše pročitati i ovu knjigu. Jesam li spomenula koliko sam oduševljena knjigom? Bilo mi je fantastično boraviti u Johnovom umu, Wells tako savršeno opisuje i dočarava situaciju tako da sam se bez problema mogla uživjeti u radnju i povezati s Johnom. John je vrlo kompliciran i zanimljiv lik i obožavala sam ga od prve do zadnje stranice. Radnja mi je od početka bila zanimljiva, no nikako nisam mogla predvidjeti nadnaravni preokret događaja. Kraj mi je nekako od početka bio očit, no ipak nas je Wells uspio ponovno iznenaditi napisavši kraj kakav su svi očekivali, no izmijenivši ga na svoj način i tako nas uspio ponovno iznenaditi. Nakon Johna najdraži lik mi je možda bio upravo demon (neću otkrivati ime za slučaj da netko nije još pročitao knjigu), tj. njegov način razmišljanja i sama njegova pojava. Volim čudne likove, što ću. Zapleta u knjizi nikad dosta i jedva sam čekala da na kraju dana uzmem knjigu u ruke  i saznam što je još Wellsov briljantni um osmislio. Obožavam Wellsove rečenice, tako su snažne, moćne i jednostavno se urezuju u sjećanje. To je pomalo zastrašujuće, zar ne?

   Nadam se da ću uskoro pročitati i drugu knjigu o Johnu Cleaveru, Gospodin Monstrum, koja već krasi moju policu zajedno s ostalim dijelovima trilogije, jer Johna nikad dosta. Čini se da su mi knjige o psihopatima postale opsesija u posljednje vrijeme. Pretvaram li se ja u jednog? Moguće.

R. L. Stine - Klub jeze (Ulica Straha #24)

   Novi dan – nova Stineova knjiga. I ovu sam pročitala u jedno popodne. Klub jeze na neki se način izdvaja od onog kalupa na koji su ostale Stineove knjige, no i dalje ima tu njihovu posebnu čar.

Napeta i zanimljiva, tjerala me da čitam dalje s stalno želim još! Čak ni likovi nisu bili toliko tipični, mogla bih gotovo reći da su imali karakter. Talia mi je bila iritantna, za nju nemam druge riječi. Shandel i Nessa su mi se odmah na prvu svidjele, Nessa pogotovo. Rudy mi je bio drag dok o Mauri nemam neko posebno mišljenje, njen karakter mi je nekako najmanje došao do izražaja. Seth mi se pak u početku svidio, no odmah mi je bio sumnjiv jer je bio previše miran nakon svake smrti, a i na kraju krajeva, on je zapravo i napisao te smrti, da se tako izrazim (tko je pročitao, shvatit će o čemu govorim). Jedini problem bio mi je što nisam mogla shvatiti kako to čini, a kraj mi se čak i sada čini vrlo nevjerojatnim. Svidjelo mi se kako Stine provlači kratke horor priče kroz cijelu radnju, a ja sam svaki put nasjela i pomislila kako se to stvarno dogodilo; počela sam samu sebe nervirati svojom naivnošću.

   Mogla bih reći da mi je Klub jeze jedna od dražih Stineovih knjiga jer svakako odskače od ostalih, pogotovo krajem koji je vrlo originalan i ni u snu nisam mogla zamisliti takav rasplet radnje, mogla sam samo naslućivati tijekom čitanja.

R. L. Stine, svaka ti čast, još uvijek si mi jedan od najdražih pisaca i uzora.

R. L. Stine - Izazov (Ulica Straha #21)

   Nakon dugo vremena napokon sam ponovno počela s čitanjem Stineovih knjiga. Prije sam obožavala Stinea i doslovno sam gutala sve njegove knjige pa sam se baš razveselila kad sam vidjela da su u knjižnicu stigli novi naslovi.

Izazov mi je bio zanimljiv i napet, točno onako kako se sjećam da su bile i ostale Stineove knjige, a pročitala sam ih stvarno puno. Ovu sam progutala za jedno popodne. Iako mi je Stineovo pisanje možda malčice naivno i nekvalitetno, volim njegove knjige upravo zbog dinamične i brze radnje te sam zaključila da bi više detaljnih opisa nevažnih stvari samo narušilo ugođaj priče. Kraj mi je bio nepredvidiv i to je još jedan razlog zašto toliko volim R: L. Stinea; uvijek me šokira i zbuni, a smatram da je to glavni cilj pisanja – uvući čitatelja u samu radnju i na kraju ga zaprepastiti. Stine to radi fantastično. Likovi su mi možda malo ''stereotipični'' i uvijek su to tipični američki tinejdžeri, no sviđa mi se kako Stine u svakoj svojoj knjizi (iz serijala Fear Street) opisuje priču nekog od učenika određene škole u određenom gradu (Shadyside) te to zapravo povezuje cijeli serijal dok se radnja uvijek povezuje s određenom ulicom u Shadysideu, Ulicom Straha.

   Ja sam se tu raspisala o Stineovom pisanju i njegovim knjigama općenito više nego o samoj knjizi Izazov, no ne mogu zanemariti činjenicu da su mu sve knjige pisane na manje-više isti kalup. Kako god, meni se njegov stil sviđa i ima ono nešto po čemu je prepoznatljiv. Pročitat ću ja kad-tad sve njegove knjige, samo da ih se dočepam!