Izazov mi
je bio zanimljiv i napet, točno onako kako se sjećam da su bile i ostale
Stineove knjige, a pročitala sam ih stvarno puno. Ovu sam progutala za jedno
popodne. Iako mi je Stineovo pisanje možda malčice naivno i nekvalitetno, volim
njegove knjige upravo zbog dinamične i brze radnje te sam zaključila da bi više
detaljnih opisa nevažnih stvari samo narušilo ugođaj priče. Kraj mi je bio
nepredvidiv i to je još jedan razlog zašto toliko volim R: L. Stinea; uvijek me
šokira i zbuni, a smatram da je to glavni cilj pisanja – uvući čitatelja u samu
radnju i na kraju ga zaprepastiti. Stine to radi fantastično. Likovi su mi
možda malo ''stereotipični'' i uvijek su to tipični američki tinejdžeri, no
sviđa mi se kako Stine u svakoj svojoj knjizi (iz serijala Fear Street) opisuje priču nekog od učenika određene škole u
određenom gradu (Shadyside) te to zapravo povezuje cijeli serijal dok se radnja
uvijek povezuje s određenom ulicom u Shadysideu, Ulicom Straha.
Ja
sam se tu raspisala o Stineovom pisanju i njegovim knjigama općenito više nego
o samoj knjizi Izazov, no ne mogu
zanemariti činjenicu da su mu sve knjige pisane na manje-više isti kalup. Kako
god, meni se njegov stil sviđa i ima ono nešto po čemu je prepoznatljiv.
Pročitat ću ja kad-tad sve njegove knjige, samo da ih se dočepam!
Nema komentara:
Objavi komentar