Cassandra Clare - City of Fallen Angels (The Mortal Instruments #4)

Ukratko: Fantastičan novi zaplet zbog kojeg mi je nekoliko puta došlo da bacim knjigu preko cijele sobe.

Za početak, moram naglasiti koliko sam kroz ovu knjigu mrzila Cassandru Clare, no istovremeno sam joj se i neizmjerno divila. Živcirala sam se tijekom cijele knjige, bojeći se ishoda, pitajući se što će se sljedeće dogoditi.

Jacea obožavam kao i dosad, vjerojatno još i više, jednostavno riječju ne mogu opisati koliko savršenim ga smatram i koliko ga volim. Clare je uspjela stvoriti zaista savršenog lika, no nije ga zato morala mučiti kroz cijelu knjigu!

Clary, Simon, Isabelle, Alec, Magnus, Maia… svi su mi oni dragi i sa svakim od njih sam se uspjela povezati. Novi lik, Jordan Kyle mi se također odmah svidio i privukao moju pažnju, a njegov odnos s Jaceom mi je genijalan.

  Radnja knjige se ponovno zapliće i daje dovoljno materijala za naredne dvije knjige, kraj je užasan i savršen istovremeno. Ne mogu pronaći riječi kojima bih opisala koliko sam impresionirana knjigom, odnosno cijelim serijalom. Cassandri Clare ne nedostaje mašte i novih ideja te se veselim čitanju pete knjige u serijalu, iako ne znam kako ću nakon toga dočekati šestu, posljednju, budući da izlazi te sljedeće godine. Zbog ovog serijala započela sam s čitanjem na engleskom i ne planiram stati kad završim s The Mortal Instruments.

Budući da sam prije svega nekoliko sati završila s čitanjem, još uvijek me drži TMI groznica (ja sam upravo smislila taj naziv) i mislim da sam malčice previše uzbuđena da bih mogla napisati išta više osim iskazati svoje oduševljenje knjigom, stilom i kvalitetom pisanja, likovima, radnjom… svime!

Meg Cabot - Nezasitna (Nezasitna #1)

Ukratko: Knjiga od koje nisam očekivala puno, a na kraju me oborila s nogu.

Fantastična je, originalna i napeta, jednostavno je nemoguće prestati čitati ju. Svaka čast spisateljici na originalnoj ideji, zanimljivoj radnji i fantastičnim likovima. Kapa dolje.

Ne postoji niti jedna stvar koja mi se kod ove knjige nije svidjela. Sve je bilo lijepo uklopljeno, do kraja je sve bilo objašnjeno, pa čak i najsitniji detalji i sve je imalo smisla. Svaki lik ima svoju priču i sve važnije likove smo do kraja priče upoznali, a posebno mi se svidjelo što su i neke potpuno nevažne situacije do kraja postale važne i dobile smisao. Doista sam očarana ovom knjigom i ne mogu riječima opisati koliko se divim Meg Cabot.

Meena mi se odmah na početku svidjela i nisam mijenjala mišljenje do kraja knjige jer mi se doista svidjela. I zaista želim onu njenu torbu!

  Luciena sam također odmah zavoljena iako mi je možda bio malo previše poput Edwarda iz Sumraka ili Stefana iz Vampirskih dnevnika, no to se do kraja knjige definitivno promijenilo, a i on se stvarno zna zavući pod kožu.

Alaric, ah, o njemu bih mogla ispisati cijelu knjigu. On mi u početku zapravo nije bio ništa posebno, no nekako sam znala da ću vrlo brzo promijeniti mišljenje što se na kraju i dogodilo jer se predobro poznajem. Uvijek odaberem drugog tipa koji se pojavi u knjizi, nikad prvog, koliko god mi se sviđao prvi! Jednostavno, savršen je. Njegova priča, njegov karakter, njegovo ponašanje, njegov izgled… Sve to obožavam! Da, Alaric mi je definitivno najdraži lik u Nezasitnoj.

  Mogla bih sada govoriti i o ostalim likovima, no nekako mislim da ako počnem, neću se moći zaustaviti budući da sam danas pročitala knjigu i još uvijek mi je sve svježe, a uzbuđenje me još uvijek drži.

Još ću samo pohvaliti autoričinu ideju i vještinu da knjiga zapravo zvuči realno, koliko je to moguće. Sve je uklopila tako da ima smisla, istinite činjenice povezala s izmišljenima i u jednom trenutku sam joj gotovo i povjerovala da vampiri postoje. Da, toliko sam se uživila u knjigu.

  Vjerujem da ću pročitati nastavak prije nego što ga Algoritam prevede i izda jer jednostavno moram znati što će biti dalje. Moram!

Preporučam knjigu svima, ali mislim da ste to već svi shvatili. Ja sam jednostavno oduševljena ovom knjigom.

Rachel Klein - Dnevnici noćnog leptira

Ukratko: Dosadna i nezanimljiva, barem po meni.

Ova knjiga od početka mi nije sjela. Pisana je u formi dnevnika gdje pripovjedačica (kojoj ne saznajemo ime) opisuje svaki svoj dan dok boravi u internatu. Internat je isključivo za djevojke te u cijeloj školi nema muškaraca osim domara, čuvara i profesora Daviesa koji pobuđuje zanimanje svih djevojaka u internatu.

Moj problem s ovom knjigom je taj što je dnevnik pisan na običan način, a pripovjedačica doslovno opisuje što radi koji dan, jedino što tu i tamo unese neke dublje misli. Tema mi se također nije svidjela jer je pripovjedačica doslovno opsjednuta svojom najboljom prijateljicom Lucy i njenim prijateljstvom s novom curom u školi, Ernessom. Dnevnik se zapravo vrti oko trokuta između njih tri na čijem je vrhu Lucy i pripovjedačica se gotovo ne bavi ničime drugim. Tu i tamo spomene drugo događaje u školi koji po meni nisu dovoljno razrađeni i cijela knjiga je zapravo dosta loše napisana dok je pripovjedačica iznimno iritantna, kao i zapravo svi ostali likovi.

  Dnevnici noćnog leptira zapravo je užasno površna knjiga koja ima potencijal, no vrlo lošu izvedbu. U nekoliko navrata poželjela sam odustati od knjige, no većinom završim svaku knjigu koju započnem, stoga sam odlučila završiti i ovu.  Neću vam preporučiti ovu knjigu, ali vjerujem da postoje ljudi kojima bi se ova knjiga svidjela stoga joj možete dati šansu ako želite, no mene je razočarala.