Suzanne Collins - Plamen (Igre gladi #2)

Ukratko:  Uzbudljivi nastavak poznatog serijala kojeg sam čitala do dva ujutro jer ga nisam mogla ispustiti iz ruku.

Iščekivala sam ovu knjigu u knjižnici već neko vrijeme i kad sam ju spazila, odmah sam ju zgrabila i otišla posuditi da ju slučajno netko ne uzme meni pred nosom.

Nakon što sam pročitala prvu knjigu, ''Igre gladi'', željno sam iščekivala nastavak. ''Plamen'' mi se svidio puno više nego njegov prethodnik jer knjiga je jednostavno savršena i sadrži sve: napetost, odlične opise, stalno se nešto događa, Katniss je uvijek u nekakvim problemima, a ne fali ni zgodnih dečkiju.

U ''Plamenu'' sve počinje od posjeta predsjednika Snow-a kad Katniss napokon shvaća da neće proći nekažnjeno zbog svog čina s bobicama jer sve više ljudi smatra kako je to bio način da prkosi Kapitolu, a ne čin ljubavi, kako je to predstavljeno gledateljima. Uz to, počinju se dizati ustanci u nekim okruzima, a njihov zaštitni znak je šojka rugalica koju je Katniss nosila kao broš na Igrama. Uz sve to, bliži se i Kvartalna pokora, a Katniss i Peeta trebali bi biti savjetnici posvećenicima iz njihova Okruga. Ali, Kvartalna pokora nije isto što i klasične Igre gladi. Kvartalna pokora održava se svakih dvadeset i pet godina i te godine pravila Igre su drugačija. Na pedesetu godišnjicu Igara, u Arenu je išao dvostruki broj posvećenika, a sada je pitanje što je određeno za ovogodišnju Kvartalnu pokoru, ali definitivno neće biti dobro za Katniss.

Naravno, ja ne bih bila ja da ne kažem nešto o likovima u knjizi.

Katniss moram prokomentirati jer je glavna junakinja knjige iako me počela iznimno živcirati. Sva ona prenemaganja da se ne može odlučiti između Peete i Galea su mi strašno dosadna i povraća mi se od toga što bi ona htjela obojicu, a oni to prihvaćaju samo s tmurnim izrazom lica.

Naravno došli smo i do glavnog pitanja u knjizi: Tko mi je draži, Peeta ili Gale? Moj odgovor je Finnick.

Peeta mi je od početka bio puno draži od Galea, ali onda se pojavio Finnick i potpuno me osvojio. I inače sam slaba na zgodne dečke koji su svjesni svog izgleda, točnije, slaba sam na dečke s previše samopouzdanja. Divno. Možda mom obožavanju Finnicka pridonosi i to što nije dio ljubavne zavrzlame s Katniss pa mi je onda još draži.

Tu je i moj definitivno najdraži lik u knjizi, Haymitch. Obožavam njegove savjete, razgovore s Katniss… Ma zapravo obožavam svaku njegovu rečenicu jer se svaki put odlično nasmijem, a istovremeno mu se i divim.

Knjiga mi se svidjela, a jedina zamjerka koju imam je kraj. Jednostavno ti daje do znanja da nije kraj i tjera te da ideš čitati nastavak, ali budući da ga u mojoj knjižnici nema, a nisam sigurna ni je li preveden na hrvatski, to zna stvarno naživcirati čovjeka.

Jenny Downham - Prije nego što odem

Ukratko: Predivan roman koji će rasplakati i one najtvrđeg srca.

Kad sam počela s čitanjem ove knjige, zaprepastila sam se. Na prvim stranicama bili su droge i seks, a to definitivno nisam očekivala.

Knjiga govori o tinejdžerki Tessi koja se bori s leukemijom i uskoro će umrijeti. Tessa pravi popis stvari koje mora napraviti prije nego što umre. Na popisu su razne stvari, seks, droga, govoriti ''da'' na sve prijedloge cijeli dan, ljubav, pomirenje roditelja i još neke stvari. Tessa upoznaje i simpatičnog previše savršenog susjeda Adama u kojeg se uskoro i zaljubi kako to biva u svakoj knjizi za mlade. Tu je još i Tessina najbolja prijateljica Zoey koja mi se u početku nije nimalo svidjela, ali kad je ostala trudna, postala mi je nekako simpatična.

Nije mi se svidjelo što je autorica neke stvari preskočila, a neke potpuno nevažne stvari je spomenula. Radnja u knjizi je često nepovezana i tek bih nakon nekog vremena shvatila o čemu se radi. U knjizi ima previše meni nevažnih opisa (vjerujem da ti opisi upotpunjuju Tessine osjećaje, ali i dalje ne vidim svrhu toga da budu baš na svakoj stranici), a često mi je u knjizi falilo radnje.

Sve u svemu, knjiga je zaista dobra i preporučila bih ju svim mladim osobama jer u knjizi će se pronaći ponešto za svakog ljubitelja knjiga, bez obzira kakav ukus ima, ali definitivno ne bih knjigu preporučila roditeljima jer mislim da im ne bi bilo svejedno kad bi vidjeli kako se u knjizi opisuje seks i slične stvari kao normalna stvar u životu tinejdžera.

Aprilynne Pike – Krila (Krila #1)

Ukratko: Potpuno originalna knjiga o vilama koja se čita u jednom dahu.

Dok sam u knjižnici uzimala ovu knjigu s police, nisam mislila da ću ju pročitati do kraja. Priča o djevojci koja saznaje da je vila nije mi zvučala previše zanimljivo, ali izgleda da nisam bila u pravu.

U knjizi mi se nije svidjelo to što spisateljica brzo preskače s jedne radnje na drugu i ostavlja neke stvari nedovršenima. Opisi u knjizi su zaista dobri, čak štoviše, u dijelovima u kojima se opisuje šuma osjećala sam se kao da sam zaista tamo, ali sam često nailazila na katastrofalne dijaloge, a najviše ih je bilo u razgovorima između Laurel i Davida, dok je u razgovorima između Laurel i Tamanija sve išlo glatko. Sviđa mi se što je autorica mit o vilama prikazala u potpuno drugačijem svjetlu i razradila to do najsitnijeg detalja. Likovi u knjizi su priča za sebe i ne mogu ne napisati nešto o njiima.

Za početak, krenimo od naše glavne junakinje, Laurel. Srećom, spisateljica nije pisala u prvom licu jer bi mi u tom slučaju Laurel totalno išla na živce, ali ovako mi je samo dosadna. Laurel je, kao i svaka druga glavna junakinja, totalno savršena, predivna, dobra i naravno, sjedi na dvije stolice. Inače mrzim  kad su glavne junakinje u knjizi totalno savršene i nemaju niti jednu manu, ali Laurel barem ima opravdanje za to jer je vila, a vile su po prirodi predivne i čarobne pa sam to još nekako i probavila.

Sljedeći lik, koji je ujedno i lik koji me užasno nervira je David. Mislim da je David trebao biti prikazan kao savršeni dečko, ali meni je on daleko od toga. Za mene, on je totalno štreberski tip, ali zaljubljen je u vilu i to mi se nikako ne uklapa jer, on voli prirodne znanosti i za sve traži objašnjenje, a vile se u to ne uklapaju pa mi ta priča baš ne drži vodu, ali s druge strane, bilo je potrebno da on bude pomalo štreberski tip jer je Laurel trebala tipa koji će joj pomoći da shvati što je ona zapravo. Znači, da nije bilo Davida, Laurel nikad ne bi shvatila da posjeduje osobine koje ju razlikuju od ljudi i ne bi povjerovala Tamaniju.

Znači, stigli smo do meni najdražeg lika u knjizi, a to je predivni Tamani kojeg sam obožavala od prvog do zadnjeg slova. Autorica je uspjela napraviti lika koji istovremeno podsjeća na neke druge savršene dečke iz drugih knjiga i totalno se razlikuje od njih. Tamanijev izgled me očarao, a autorica se pobrinula i za najsitnije detalje. Naravno, meni i dalje nije jasno kako se Laurel ne može odlučiti između Davida i Tamanija jer u usporedbi s Tamanijem, David je nula.

Još jedan ženski lik koji mi se svidio je Chelsea. Žao mi je što u knjizi nije bilo puno toga o Chelsea i nadam se da će se to u drugoj knjizi promijeniti. Chelsea je meni puno draža od Laurel i zaista me zanima što će dalje biti s njom.

Najdraži dio knjige ostavila sam za kraj jer mi najdraži dio i jest sam kraj. Kako ono kažu, šećer dolazi na kraju. Zadnje poglavlje knjige bilo je predivno i definitivno najbolje. Dok sam ga čitala, skoro sam zaplakala na Tamanijeve riječi: ''Hvala ti za taj tračak nade, ma koliko nepostojan bio.''. Sad se bacam na čitanje druge knjige koja me već čeka na polici i mami me da ju pročitam još danas.