srijeda, 30. siječnja 2013.

Ingrid Law - Dar kao nijedan drugi (Dar kao nijedan drugi #1)

  Ukratko: Pomalo djetinjasta. Bila bi bolja da spisateljica trinaestogodišnjake ne naziva djecom i da ih razradi u skladu s njihovim godinama.

Već sam jednom čitala ovu knjigu, no nije mi baš ostala u sjećaju pa sam odlučila ponoviti gradivo. Kao što sam rekla, spisateljica je potpuno fulala godine likovima. Likovi bi trebali imati trinaest godina (glavni), no ona ih je opisala kao da imaju osam što me tijekom čitanja jako smetalo. Knjiga je inače stvarno dobra, radnja je originalna, a autorica lijepo opisuje, no očito je da ne zna ništa o trinaestogodišnjacima.
  Knjiga prati Mississippi Beaumont, od milja zvanu Mibs, čija je obitelj posebna. Svaki član obitelji, osim njenog oca, ima neki poseban dar pa tako njen djed može izazvati potres, a u mlađim danima mogao je i pomicati planine, njen najstariji brat upravlja elektricitetom, a njen drugi brat stvara oluje i vjetrove dok njena majka sve radi savršeno. Mississipi svoj dar treba dobiti na svoj trinaesti rođendan, no dan prije toga njen otac završi u bolnici zbog prometne nesreće. Ustrajna u tome da dođe do svog oca u bolnici, bježi sa svoje rođendanske zabave skrivajući se u ružičasti autobus za dostavu Biblija koji bi ju trebao odvesti do Saline, mjesta gdje je njen otac. S njom se na kraju nađu i njena dva brata, Fish i Samson te Will mlađi i Bobbi, djeca svećenika koji su također bili i jedini prijatelji Beaumontovih. Kada autobus s Biblijama skrene na suprotnu cestu od one koja vodi u Salinu, sve ih uhvati panika i stvari se počnu komplicirati…

Knjiga mi se svidjela i kroz glavu mi je nekoliko puta prošlo da bi to mogla biti izvrsna lektira. Nema neprimjerenih scena, nije preduga niti prekomplicirana, no valjda nikome to još nije palo na pamet. Preporučam ovu knjigu jer  nosi lijepu poruku i svima bi se svidjela.

subota, 26. siječnja 2013.

Karl Bruckner - Sadako hoće živjeti

  Ukratko: Tužna knjiga koja bi bila dobra samo da je preglednija.

Još jedna od lektira kojoj sam se zapravo veselila, no razočarala me. Bruckner je odličan pisac i napisao je divnu knjigu, no užasno me smetalo to što je nepregledna i nepovezana. Nema poglavlja i zbog toga mi se bilo jako teško snaći, no ni to mu ne bih zamjerila da nije odjednom preskakao s jedne radnje na drugu, iz jedne perspektive u drugu što je vrlo brzo postalo zbunjujuće. Imena likova bilo je također teško popamtiti jer se svi zovu gotovo jednako. Sadako, Jasuko, Secuko. Meni je sve to isto!
  Dakle, knjiga govori o četverogodišnjoj djevojčici Sadako koja živi u Hirošimi u vrijeme kada je na nju bačena atomska bomba. Deset godina kasnije, Sadako oboli od radijacije i jedina želja joj je živjeti te radi tisuću zlatnih ždralova kako bi preživjela.

Dakle, knjiga mi se svidjela jer je stvarno dirljiva i autor je stvarno dobro sve opisao, no nepreglednost me užasno smetala i nikako se nisam mogla uživjeti u knjigu.
  Knjigu vam svakako preporučam jer svatko bi ovu knjigu trebao pročitati, bez obzira na dob.

petak, 11. siječnja 2013.

Cassandra Clare - City of Glass (The Mortal Instruments #3)

  Ukratko: Nakon fantastične prve dvije knjige, treća ispunjava sva moja očekivanja, čak je i više od tog.

   Nakon što sam pročitala prve dvije knjige, morala sam nabaviti i ostale, pa makar još nisu prevedene te sam u dvanaestom mjesecu započela s čitanjem ove knjige na engleskom. Preko praznika sam napokon uhvatila vremena pročitati knjigu do kraja i nisam požalila.

U trećoj knjizi napokon se sve objašnjava i sada sve napokon ima smisla. Knjiga je bogata akcijom i definitivno mi je najdraža u serijalu. Mislim da je spisateljica definitivno tu mogla stati s pisanjem jer ovo bi bio savršen kraj. Čak sam uvjerena da je spisateljica u početku i planirala samo prve tri knjige, ali da je kasnije, potaknuta dobrom prodajom knjiga, odlučila pisati i nastavke. Naravno da ću čitati i ostale knjige, iako nakon ove nemam veliku potrebu za time.
   Kako je ovo bila prva knjiga na engleskom koju sam čitala bila je još zanimljivija jer sam mogla čitati knjigu onako kako je izvorno napisana, bez da je uništena lošim prijevodom. Čitajući ovu knjigu na engleskom nakon pročitane prve dvije knjige na hrvatskom, shvatila sam koliko su neki izrazi promijenjeni dok su neki vrlo vješto prevedeni što me iznenadilo. Odlučila sam da ću, kada ovu knjigu prevedu, pročitati ju jer me zanima kako ću ju doživjeti na materinjem jeziku, koliko god dobro poznavala i koristila engleski.

Eto, ovaj post je malo drugačiji od ostalih do sad, no ova knjiga to zaslužuje jer je posebna i postala mi je najdraža, bez konkurencije. Cassandra Clare, svaka ti čast. I još samo jedna stvar, tj. mali spoiler. Jace neće umrijeti! Volim spisateljicu zbog toga.

nedjelja, 2. prosinca 2012.

Cassandra Clare - Grad od pepela (Instrumentarij smrtnika #2)

  Ukratko: Nastavak dostojan svog prethodnika koji me nije nimalo razočarao.

Dakle, kao što vidite, pronašla sam nastavak Grada od kostiju, to jest, kupila sam ga na Interliberu, zajedno s ostalim nastavcima serijala. Nisam požalila, a knjiga me cijelo popodne držala prikovanu za kauč.
  Knjiga se nastavlja tamo gdje je Grad od kostiju stao. Clary i Jace i dalje ne mogu biti zajedno, a tu je i Simon s kojim se Clary upusti u nešto više od običnog prijateljstva. Valentine je i dalje glavni zlikovac, iako je meni postao prilično kul. Dalje, odnosi među likovima se mijenjaju, ima novih parova, pojavljuju se novi likovi od kojih je vrlo važna Inkvizitorica koja najblaže rečeno, mrzi Jacea. Ukratko, događa se svašta, mogla bih prepričavati do sutra.

Cassandra Clare mi je postala najdraža spisateljica jer je njen stil pisanja jednostavno fantastičan. Knjiga je bogata opisima, likovi imaju svoj karakter i jako su dobro razrađeni, a ideja i radnja knjige čine ju jednom od najoriginalnijih koje sam imala priliku čitati.
  Već sutra se bacam na treću knjigu koja je na engleskom, ali nije važno, vjerujem da će mi je jednako svidjeti kao i prve dvije. Preporučam vam ovaj serijal, nećete požaliti.

subota, 1. prosinca 2012.

Slavko Kolar - Breza

  Ukratko: Još jedna u nizu dosadnih lektiri, samo što je ova uvjerljivo zauzela prvo mjesto.

Ovu knjigu nikada ne bih čitala da nije bila za lektiru. Smatram da sam uzalud potrošila sat vremena svog života na čitanje te knjige. I na kraju, nisam ništa zapamtila pa ću morati čitati ponovno. Baš predivno.
  Knjiga prati život mlade djevojke Janice koja se razboli i na kraju umre, dok se većina ljudi tome veseli. Znam da opis nije dugačak, no kako knjigu od 30 stranica ukratko opisati, a da se ne prepriča cijeli sadržaj?

Knjiga je pisana kajkavskim narječjem pa je ponekad bila pomalo nerazumljiva, a cijela radnja romana ubitačno je dosadna i pisac često preskače s jedne radnje na drugu što mi se nikako nije svidjelo.
  Knjigu ne preporučam, što ste mogli zaključiti iz ovog, kratkog, ali jasnog posta.

petak, 2. studenoga 2012.

Tina Fras i Boris Rasheta - Knjiga izumrlih (Mjesec boje krvi #2)


  Ukratko: Nastavak ''najvećeg domaćeg hita'' koji me razočarao jednako kao i njegov prethodnik.

  Za početak, knjiga me razočarala. Kupila sam ju samo zato što su mi nakon čitanja prve knjige mnoge stvari ostale nerazjašnjene pa sam knjigu počela čitati iz znatiželje, no isto sam se tako nadala da će knjiga biti kvalitetnije napisana, no tu sam se prevarila.
  Radnja se nastavlja tamo gdje je prva knjiga stala. Tina je vampir i u problemima je do grla, a sada je saznala za Knjigu izumrlih, knjigu koja njenom vlasniku daje moć nad svim vampirima, a knjiga je na neki način povezana s njom. U rješavanju misterija pomoći će joj njen prijatelj Monkey, ali Tina će početi surađivati i s ostalima, za koje nikada nije mislila da će moći.

  Već sam spomenula da je knjiga potpuno nekvalitetno napisana, pa da izdvojim neke razloge. Dijalozi su mi užasno išli na živce jer nisu odvojeni os ostatka teksta niti navodnicima niti crticama pa je često bilo teško pratiti priču. Opisa većinom nema, ali tu i tamo kao da su se pisci sjetili da bi trebalo nešto opisati, pa to bolje opišu, a onda sve ispočetka. Mnogi od likova uopće nemaju svoj karakter i svi oni su mi nekako jednolični, a među njima se izdvaja jedino Monkey, kojeg su pisci najbolje razradili i on je, uz to, jedini lik koji ima svoje ja i ne sliči niti jednom drugom liku u knjizi.
  Nakon što sam pročitala knjigu, većina pitanja koja su ostala neodgovorena u prvoj knjizi napokon su dobila odgovor, ali pojavilo se mnogo novih pitanja koja su ostala nerazriješena nakon završetka knjige tako da pretpostavljam da će uskoro izaći i treći dio Mjeseca boje krvi.

  Dakle, ako ste čitali prvu knjigu i nije vas previše oduševila, ali želite potrošiti nekoliko sati slobodnog vremena, onda je ovo knjiga za vas, ali ako želite pročitati neku kvalitetnu knjigu, onda ovu zaobiđite u širokom luku.

nedjelja, 28. listopada 2012.

Antoine de Saint Exupery - Mali princ

  Ukrtako: Još jedna u nizu lektira, a ova je posebna jedino po tome što me podsjeća na slikovnicu i knjigu za djecu, iako sam sigurna da će mnogi iz mog razreda za ovu knjigu misliti da je previše dubokoumna i komplicirana (ako ju uopće pročitaju).

  Kao što rekoh, ova knjiga više podsjeća na slikovnicu i knjigu za djecu, nego na lektiru za osmi razred osnovne škole. Knjigu sam pročitala za manje od sat vremena jer polovicu knjige zauzimaju slike, a i ovako je stvarno tanka.
 
  Knjiga govori o pilotu kojem se avion pokvario usred pustinje i tamo je upoznao Malog princa čiju životnu priču saznajemo kroz (vrlo sažetu) knjigu. Saznajemo da Mali princ dolazi s jednog asteroida i da tamo svakodnevno čisti tri vulkana od kojih jedan nije aktivan i da ima svoju ružu o kojoj se brine. Uskoro kreće na put, obilazeći mnoge planete, a na kraju stigne na Zemlju.

  Kao što sam već rekla, knjiga je vrlo sažeta i daje premalo informacija. Opisa gotovo da ni nema, sve se događa vrlo brzo, a pisac je mnogo toga samo natuknuo, ali ništa nije opširno objasnio. Jedini lik kojeg smo detaljno upoznali je zapravo Mali princ, no svi ostali likovi zapravo su samo spomenuti.

  Knjiga bi mi se možda svidjela da sam ju čitala prije četiri-pet godina, ali sada mi je dosadna i radnje gotovo da ni nema. Istina, priča je dosta poučna i iz nje nešto mogu naučiti ljudi raznih generacija, ali nije me se posebno dojmila. Dakle, da nije lektira, sigurno ju ne bih ni čitala.