R. L. Stine - Zla do srži (Soba košmara #3)

Zla do srži nekako mi nije sjela iz prve i malo je previše djetinjasta za moj ukus, no ne mogu reći da je knjiga loša. Pročitala sam ju relativno brzo, a kada je radnja krenula, jednostavno sam ju morala pročitati do kraja.

Imam neki osjećaj da se Stine malo previše forsirao s radnjom, čini mi se da mu je počelo ponestajati ideja i počeo se ponavljati. Toliko puta je ponovio riječi zla i zle moći da mi je došlo da knjigu bacim na drugi kraj sobe. Kraj je zapravo bio dosta očit iako nisam uspjela povezati kako to može biti tako sve dok nam to Stine nije otkrio. Nimalo iznenađujuće, tako je u svakoj Stineovoj knjizi. Ne znam što bih još rekla o ovoj knjizi, osim možda da su me svi likovi iznimno živcirali, ali baš svi. I da, Soba košmara nikada neće nadmašiti Fear Street, koliko god se Stine trudio u tome. Zaboravih reći kako smatram prijevod naslova užasnim i nimalo mi se ne sviđa, ne znam zašto, valjda mi jednostavno nije sjeo (u originalu knjiga se zove My name is evil, stoga bi puno bolji prijevod bio onaj doslovni, barem po meni), ali i općenito, prijevod knjige je katastrofalan. Inače ne obraćam pažnju na kvalitetu prijevoda jer sam više opčinjena radnjom i likovima, no neke stvari jednostavno upadnu u oči. Možda čak prijevod i nije toliko grozan koliko lektori i uredništvo zabušavaju u svom poslu. Još jedno veliko razočaranje.

Po ovome što sam do sada napisala ispada da samo pljujem po knjizi, no Zla do srži zapravo mi se svidjela, kao što sam i rekla na početku, samo što se trenutno ne mogu sjetiti nekog većeg komplimenta knjizi, to je sve.

Kako odmičem s ovom recenzijom, sve mi se više čini kako sam se zasitila Stineovih knjiga za neko vrijeme i više nemam onu potrebu pronaći još njegovih knjiga. Opraštam se s tim dijelom police u knjižnici na neko vrijeme i krećem s nečim novim jer sam sigurna da će me vrlo brzo uhvatiti neka nova faza.

R. L. Stine - Slijepa ulica (Ulica Straha #29)

Još jedna Stineova knjiga, ovoga puta malo predvidljivija i manje strašna. Jedna od njegovih lošijih knjiga.

Slijepa ulica malo me razočarala jer nije bila toliko strašna, kao da je Stine izgubio svoju ''moć'' dok je pisao ovo. Likovi su mu bili još običniji nego inače, a radnja čak i malčice dosadna, no ipak ne mogu reći da je knjiga loša jer sam ju ipak pročitala u jednom dahu iščekujući kraj. Kao što sam već rekla, kraj je bio predvidljiv i vrlo sam lako pogodila krivca, upravo zbog toga što je Stine stalno upućivao na nekoga drugog pa sam znala da to zapravo nije tako. Bio je previše očit. To je zapravo ono što me najviše razočaralo, znala sam kraj prije vremena, a to mi se nikad prije nije dogodilo s nekom Stineovom knjigom.

Nemam baš puno za reći o ovoj knjizi jer je bezlična, likove uopće nisam doživjela, radnja mi nije nimalo strašna… kao da ovo zapravo i nije Stineova knjiga. Sva sreća da sam još opsjednuta hororima pa se nadam kako me Stine neće ponovno razočarati.

Dan Wells - Ja nisam serijski ubojica (John Cleaver #1)

Obožavam Johna Waynea Cleavera! Obožavam biti u njegovoj glavi i pratiti sve što radi. Obožavam psihološke trilere!

No da ja krenem od početka. Kako sam sad u nekoj čudnoj fazi i čitam samo horore sa psihopatima, pomislila sam kako ne bi bilo loše pročitati i ovu knjigu. Jesam li spomenula koliko sam oduševljena knjigom? Bilo mi je fantastično boraviti u Johnovom umu, Wells tako savršeno opisuje i dočarava situaciju tako da sam se bez problema mogla uživjeti u radnju i povezati s Johnom. John je vrlo kompliciran i zanimljiv lik i obožavala sam ga od prve do zadnje stranice. Radnja mi je od početka bila zanimljiva, no nikako nisam mogla predvidjeti nadnaravni preokret događaja. Kraj mi je nekako od početka bio očit, no ipak nas je Wells uspio ponovno iznenaditi napisavši kraj kakav su svi očekivali, no izmijenivši ga na svoj način i tako nas uspio ponovno iznenaditi. Nakon Johna najdraži lik mi je možda bio upravo demon (neću otkrivati ime za slučaj da netko nije još pročitao knjigu), tj. njegov način razmišljanja i sama njegova pojava. Volim čudne likove, što ću. Zapleta u knjizi nikad dosta i jedva sam čekala da na kraju dana uzmem knjigu u ruke  i saznam što je još Wellsov briljantni um osmislio. Obožavam Wellsove rečenice, tako su snažne, moćne i jednostavno se urezuju u sjećanje. To je pomalo zastrašujuće, zar ne?

   Nadam se da ću uskoro pročitati i drugu knjigu o Johnu Cleaveru, Gospodin Monstrum, koja već krasi moju policu zajedno s ostalim dijelovima trilogije, jer Johna nikad dosta. Čini se da su mi knjige o psihopatima postale opsesija u posljednje vrijeme. Pretvaram li se ja u jednog? Moguće.

R. L. Stine - Klub jeze (Ulica Straha #24)

   Novi dan – nova Stineova knjiga. I ovu sam pročitala u jedno popodne. Klub jeze na neki se način izdvaja od onog kalupa na koji su ostale Stineove knjige, no i dalje ima tu njihovu posebnu čar.

Napeta i zanimljiva, tjerala me da čitam dalje s stalno želim još! Čak ni likovi nisu bili toliko tipični, mogla bih gotovo reći da su imali karakter. Talia mi je bila iritantna, za nju nemam druge riječi. Shandel i Nessa su mi se odmah na prvu svidjele, Nessa pogotovo. Rudy mi je bio drag dok o Mauri nemam neko posebno mišljenje, njen karakter mi je nekako najmanje došao do izražaja. Seth mi se pak u početku svidio, no odmah mi je bio sumnjiv jer je bio previše miran nakon svake smrti, a i na kraju krajeva, on je zapravo i napisao te smrti, da se tako izrazim (tko je pročitao, shvatit će o čemu govorim). Jedini problem bio mi je što nisam mogla shvatiti kako to čini, a kraj mi se čak i sada čini vrlo nevjerojatnim. Svidjelo mi se kako Stine provlači kratke horor priče kroz cijelu radnju, a ja sam svaki put nasjela i pomislila kako se to stvarno dogodilo; počela sam samu sebe nervirati svojom naivnošću.

   Mogla bih reći da mi je Klub jeze jedna od dražih Stineovih knjiga jer svakako odskače od ostalih, pogotovo krajem koji je vrlo originalan i ni u snu nisam mogla zamisliti takav rasplet radnje, mogla sam samo naslućivati tijekom čitanja.

R. L. Stine, svaka ti čast, još uvijek si mi jedan od najdražih pisaca i uzora.

R. L. Stine - Izazov (Ulica Straha #21)

   Nakon dugo vremena napokon sam ponovno počela s čitanjem Stineovih knjiga. Prije sam obožavala Stinea i doslovno sam gutala sve njegove knjige pa sam se baš razveselila kad sam vidjela da su u knjižnicu stigli novi naslovi.

Izazov mi je bio zanimljiv i napet, točno onako kako se sjećam da su bile i ostale Stineove knjige, a pročitala sam ih stvarno puno. Ovu sam progutala za jedno popodne. Iako mi je Stineovo pisanje možda malčice naivno i nekvalitetno, volim njegove knjige upravo zbog dinamične i brze radnje te sam zaključila da bi više detaljnih opisa nevažnih stvari samo narušilo ugođaj priče. Kraj mi je bio nepredvidiv i to je još jedan razlog zašto toliko volim R: L. Stinea; uvijek me šokira i zbuni, a smatram da je to glavni cilj pisanja – uvući čitatelja u samu radnju i na kraju ga zaprepastiti. Stine to radi fantastično. Likovi su mi možda malo ''stereotipični'' i uvijek su to tipični američki tinejdžeri, no sviđa mi se kako Stine u svakoj svojoj knjizi (iz serijala Fear Street) opisuje priču nekog od učenika određene škole u određenom gradu (Shadyside) te to zapravo povezuje cijeli serijal dok se radnja uvijek povezuje s određenom ulicom u Shadysideu, Ulicom Straha.

   Ja sam se tu raspisala o Stineovom pisanju i njegovim knjigama općenito više nego o samoj knjizi Izazov, no ne mogu zanemariti činjenicu da su mu sve knjige pisane na manje-više isti kalup. Kako god, meni se njegov stil sviđa i ima ono nešto po čemu je prepoznatljiv. Pročitat ću ja kad-tad sve njegove knjige, samo da ih se dočepam!

Cassandra Clare - City of Fallen Angels (The Mortal Instruments #4)

Ukratko: Fantastičan novi zaplet zbog kojeg mi je nekoliko puta došlo da bacim knjigu preko cijele sobe.

Za početak, moram naglasiti koliko sam kroz ovu knjigu mrzila Cassandru Clare, no istovremeno sam joj se i neizmjerno divila. Živcirala sam se tijekom cijele knjige, bojeći se ishoda, pitajući se što će se sljedeće dogoditi.

Jacea obožavam kao i dosad, vjerojatno još i više, jednostavno riječju ne mogu opisati koliko savršenim ga smatram i koliko ga volim. Clare je uspjela stvoriti zaista savršenog lika, no nije ga zato morala mučiti kroz cijelu knjigu!

Clary, Simon, Isabelle, Alec, Magnus, Maia… svi su mi oni dragi i sa svakim od njih sam se uspjela povezati. Novi lik, Jordan Kyle mi se također odmah svidio i privukao moju pažnju, a njegov odnos s Jaceom mi je genijalan.

  Radnja knjige se ponovno zapliće i daje dovoljno materijala za naredne dvije knjige, kraj je užasan i savršen istovremeno. Ne mogu pronaći riječi kojima bih opisala koliko sam impresionirana knjigom, odnosno cijelim serijalom. Cassandri Clare ne nedostaje mašte i novih ideja te se veselim čitanju pete knjige u serijalu, iako ne znam kako ću nakon toga dočekati šestu, posljednju, budući da izlazi te sljedeće godine. Zbog ovog serijala započela sam s čitanjem na engleskom i ne planiram stati kad završim s The Mortal Instruments.

Budući da sam prije svega nekoliko sati završila s čitanjem, još uvijek me drži TMI groznica (ja sam upravo smislila taj naziv) i mislim da sam malčice previše uzbuđena da bih mogla napisati išta više osim iskazati svoje oduševljenje knjigom, stilom i kvalitetom pisanja, likovima, radnjom… svime!

Meg Cabot - Nezasitna (Nezasitna #1)

Ukratko: Knjiga od koje nisam očekivala puno, a na kraju me oborila s nogu.

Fantastična je, originalna i napeta, jednostavno je nemoguće prestati čitati ju. Svaka čast spisateljici na originalnoj ideji, zanimljivoj radnji i fantastičnim likovima. Kapa dolje.

Ne postoji niti jedna stvar koja mi se kod ove knjige nije svidjela. Sve je bilo lijepo uklopljeno, do kraja je sve bilo objašnjeno, pa čak i najsitniji detalji i sve je imalo smisla. Svaki lik ima svoju priču i sve važnije likove smo do kraja priče upoznali, a posebno mi se svidjelo što su i neke potpuno nevažne situacije do kraja postale važne i dobile smisao. Doista sam očarana ovom knjigom i ne mogu riječima opisati koliko se divim Meg Cabot.

Meena mi se odmah na početku svidjela i nisam mijenjala mišljenje do kraja knjige jer mi se doista svidjela. I zaista želim onu njenu torbu!

  Luciena sam također odmah zavoljena iako mi je možda bio malo previše poput Edwarda iz Sumraka ili Stefana iz Vampirskih dnevnika, no to se do kraja knjige definitivno promijenilo, a i on se stvarno zna zavući pod kožu.

Alaric, ah, o njemu bih mogla ispisati cijelu knjigu. On mi u početku zapravo nije bio ništa posebno, no nekako sam znala da ću vrlo brzo promijeniti mišljenje što se na kraju i dogodilo jer se predobro poznajem. Uvijek odaberem drugog tipa koji se pojavi u knjizi, nikad prvog, koliko god mi se sviđao prvi! Jednostavno, savršen je. Njegova priča, njegov karakter, njegovo ponašanje, njegov izgled… Sve to obožavam! Da, Alaric mi je definitivno najdraži lik u Nezasitnoj.

  Mogla bih sada govoriti i o ostalim likovima, no nekako mislim da ako počnem, neću se moći zaustaviti budući da sam danas pročitala knjigu i još uvijek mi je sve svježe, a uzbuđenje me još uvijek drži.

Još ću samo pohvaliti autoričinu ideju i vještinu da knjiga zapravo zvuči realno, koliko je to moguće. Sve je uklopila tako da ima smisla, istinite činjenice povezala s izmišljenima i u jednom trenutku sam joj gotovo i povjerovala da vampiri postoje. Da, toliko sam se uživila u knjigu.

  Vjerujem da ću pročitati nastavak prije nego što ga Algoritam prevede i izda jer jednostavno moram znati što će biti dalje. Moram!

Preporučam knjigu svima, ali mislim da ste to već svi shvatili. Ja sam jednostavno oduševljena ovom knjigom.