Francesc Miralles - Kad smo bili mrtvi (Retrum #1)

  Ukratko: Knjiga koja me toliko fascinirala da ju jednostavno nisam mogla prestati čitati.

Knjiga mi se u početku nije činila ništa posebno, a uzela sam ju samo zbog dobrih kritika koje sam čula od drugih. Na samom početku nije mi bila previše zanimljiva, no kako sam nastavljala s čitanjem, obuzela me u potpunosti. Citati, mračna atmosfera i zbunjeni glavni lik bili su pravo osvježenje nakon mješavine dosadnih lektiri i klasičnih YA romansi.

  Radnja prati šesnaestogodišnjeg Christiana koji je nakon smrti svog brata blizanca užasno usamljen. Kada upozna troje tinejdžera s bijelim puderom na licu i ljubičastim ružem na usnama, život mu se okrene naopačke i ponovno počne živjeti. Pitanje je koliko će dugo izdržati.

Preporučam ovu knjigu svima jer je stvarno fantastična i ja ću ju nakon ovoga sigurno pročitati još pokoji put. Zahvaljujući ovoj knjizi, dobila sam hrpu inspiracije i ponovno sam probudila svoju zainteresiranost za mračno i nadnaravno. I još samo jedna sitnica. Poludjet ću dok naši ne prevedu drugi dio Retruma, a ne mogu ga čitati u originalu jer je na španjolskom (ali mogu pokušati).

Dinko Šimunović - Alkar

Ukratko: Lektira. Ubitačno dosadna, sreća da je kratka.

Za početak, moram reći da je Šimunović vrlo dobar pisac i da, iako ima neobičan (stariji je, naravno da mi je u ovo vrijeme neobičan) stil pisanja, jako lijepo piše i krasno pripovijeda. Sad, dio koji mi se nije svidio u ovoj knjizi je, dakako, sama tema. Ne drži mi baš vodu sve to s ljubavnim trokutom. Znam da se radnja događa u ranije vrijeme, da je sve to bilo tako u prošlosti, ali je čudno i jako dosadno. I još kad se sjetim onog opisivanja alke za koje uopće nisam sigurna da je bilo potrebno u tolikoj količini, pitam se kako sam uopće završila ovu knjigu. Jednostavno ne volim knjige koje su pisane prije puno godina i koje se događaju davno jer se ne mogu uživjeti u priču. Zapravo, to nije potpuno istina. Ne volim knjige koje se događaju u Hrvatskoj davno. To je ono dosadno. Davno sam ja zaključila da nisam domoljub, ali šta ću kad je naša država tako dosadna.

  Znači, zaključak je da mi se knjiga nije svidjela jer jednostavno ne volim takvu tematiku, ali to ne umanjuje kvalitetu knjige ili piščev talent. To jednostavno nije knjiga za mene.

 



Ingrid Law - Dar kao nijedan drugi (Dar kao nijedan drugi #1)

  Ukratko: Pomalo djetinjasta. Bila bi bolja da spisateljica trinaestogodišnjake ne naziva djecom i da ih razradi u skladu s njihovim godinama.

Već sam jednom čitala ovu knjigu, no nije mi baš ostala u sjećaju pa sam odlučila ponoviti gradivo. Kao što sam rekla, spisateljica je potpuno fulala godine likovima. Likovi bi trebali imati trinaest godina (glavni), no ona ih je opisala kao da imaju osam što me tijekom čitanja jako smetalo. Knjiga je inače stvarno dobra, radnja je originalna, a autorica lijepo opisuje, no očito je da ne zna ništa o trinaestogodišnjacima.

  Knjiga prati Mississippi Beaumont, od milja zvanu Mibs, čija je obitelj posebna. Svaki član obitelji, osim njenog oca, ima neki poseban dar pa tako njen djed može izazvati potres, a u mlađim danima mogao je i pomicati planine, njen najstariji brat upravlja elektricitetom, a njen drugi brat stvara oluje i vjetrove dok njena majka sve radi savršeno. Mississipi svoj dar treba dobiti na svoj trinaesti rođendan, no dan prije toga njen otac završi u bolnici zbog prometne nesreće. Ustrajna u tome da dođe do svog oca u bolnici, bježi sa svoje rođendanske zabave skrivajući se u ružičasti autobus za dostavu Biblija koji bi ju trebao odvesti do Saline, mjesta gdje je njen otac. S njom se na kraju nađu i njena dva brata, Fish i Samson te Will mlađi i Bobbi, djeca svećenika koji su također bili i jedini prijatelji Beaumontovih. Kada autobus s Biblijama skrene na suprotnu cestu od one koja vodi u Salinu, sve ih uhvati panika i stvari se počnu komplicirati…

Knjiga mi se svidjela i kroz glavu mi je nekoliko puta prošlo da bi to mogla biti izvrsna lektira. Nema neprimjerenih scena, nije preduga niti prekomplicirana, no valjda nikome to još nije palo na pamet. Preporučam ovu knjigu jer  nosi lijepu poruku i svima bi se svidjela.

Karl Bruckner - Sadako hoće živjeti

  Ukratko: Tužna knjiga koja bi bila dobra samo da je preglednija.

Još jedna od lektira kojoj sam se zapravo veselila, no razočarala me. Bruckner je odličan pisac i napisao je divnu knjigu, no užasno me smetalo to što je nepregledna i nepovezana. Nema poglavlja i zbog toga mi se bilo jako teško snaći, no ni to mu ne bih zamjerila da nije odjednom preskakao s jedne radnje na drugu, iz jedne perspektive u drugu što je vrlo brzo postalo zbunjujuće. Imena likova bilo je također teško popamtiti jer se svi zovu gotovo jednako. Sadako, Jasuko, Secuko. Meni je sve to isto!

  Dakle, knjiga govori o četverogodišnjoj djevojčici Sadako koja živi u Hirošimi u vrijeme kada je na nju bačena atomska bomba. Deset godina kasnije, Sadako oboli od radijacije i jedina želja joj je živjeti te radi tisuću zlatnih ždralova kako bi preživjela.

Dakle, knjiga mi se svidjela jer je stvarno dirljiva i autor je stvarno dobro sve opisao, no nepreglednost me užasno smetala i nikako se nisam mogla uživjeti u knjigu.

  Knjigu vam svakako preporučam jer svatko bi ovu knjigu trebao pročitati, bez obzira na dob.

Cassandra Clare - City of Glass (The Mortal Instruments #3)

  Ukratko: Nakon fantastične prve dvije knjige, treća ispunjava sva moja očekivanja, čak je i više od tog.

   Nakon što sam pročitala prve dvije knjige, morala sam nabaviti i ostale, pa makar još nisu prevedene te sam u dvanaestom mjesecu započela s čitanjem ove knjige na engleskom. Preko praznika sam napokon uhvatila vremena pročitati knjigu do kraja i nisam požalila.

U trećoj knjizi napokon se sve objašnjava i sada sve napokon ima smisla. Knjiga je bogata akcijom i definitivno mi je najdraža u serijalu. Mislim da je spisateljica definitivno tu mogla stati s pisanjem jer ovo bi bio savršen kraj. Čak sam uvjerena da je spisateljica u početku i planirala samo prve tri knjige, ali da je kasnije, potaknuta dobrom prodajom knjiga, odlučila pisati i nastavke. Naravno da ću čitati i ostale knjige, iako nakon ove nemam veliku potrebu za time.

   Kako je ovo bila prva knjiga na engleskom koju sam čitala bila je još zanimljivija jer sam mogla čitati knjigu onako kako je izvorno napisana, bez da je uništena lošim prijevodom. Čitajući ovu knjigu na engleskom nakon pročitane prve dvije knjige na hrvatskom, shvatila sam koliko su neki izrazi promijenjeni dok su neki vrlo vješto prevedeni što me iznenadilo. Odlučila sam da ću, kada ovu knjigu prevedu, pročitati ju jer me zanima kako ću ju doživjeti na materinjem jeziku, koliko god dobro poznavala i koristila engleski.

Eto, ovaj post je malo drugačiji od ostalih do sad, no ova knjiga to zaslužuje jer je posebna i postala mi je najdraža, bez konkurencije. Cassandra Clare, svaka ti čast. I još samo jedna stvar, tj. mali spoiler. Jace neće umrijeti! Volim spisateljicu zbog toga.

Cassandra Clare - Grad od pepela (Instrumentarij smrtnika #2)

  Ukratko: Nastavak dostojan svog prethodnika koji me nije nimalo razočarao.

Dakle, kao što vidite, pronašla sam nastavak Grada od kostiju, to jest, kupila sam ga na Interliberu, zajedno s ostalim nastavcima serijala. Nisam požalila, a knjiga me cijelo popodne držala prikovanu za kauč.

  Knjiga se nastavlja tamo gdje je Grad od kostiju stao. Clary i Jace i dalje ne mogu biti zajedno, a tu je i Simon s kojim se Clary upusti u nešto više od običnog prijateljstva. Valentine je i dalje glavni zlikovac, iako je meni postao prilično kul. Dalje, odnosi među likovima se mijenjaju, ima novih parova, pojavljuju se novi likovi od kojih je vrlo važna Inkvizitorica koja najblaže rečeno, mrzi Jacea. Ukratko, događa se svašta, mogla bih prepričavati do sutra.

Cassandra Clare mi je postala najdraža spisateljica jer je njen stil pisanja jednostavno fantastičan. Knjiga je bogata opisima, likovi imaju svoj karakter i jako su dobro razrađeni, a ideja i radnja knjige čine ju jednom od najoriginalnijih koje sam imala priliku čitati.

  Već sutra se bacam na treću knjigu koja je na engleskom, ali nije važno, vjerujem da će mi je jednako svidjeti kao i prve dvije. Preporučam vam ovaj serijal, nećete požaliti.

Slavko Kolar - Breza

  Ukratko: Još jedna u nizu dosadnih lektiri, samo što je ova uvjerljivo zauzela prvo mjesto.

Ovu knjigu nikada ne bih čitala da nije bila za lektiru. Smatram da sam uzalud potrošila sat vremena svog života na čitanje te knjige. I na kraju, nisam ništa zapamtila pa ću morati čitati ponovno. Baš predivno.

  Knjiga prati život mlade djevojke Janice koja se razboli i na kraju umre, dok se većina ljudi tome veseli. Znam da opis nije dugačak, no kako knjigu od 30 stranica ukratko opisati, a da se ne prepriča cijeli sadržaj?

Knjiga je pisana kajkavskim narječjem pa je ponekad bila pomalo nerazumljiva, a cijela radnja romana ubitačno je dosadna i pisac često preskače s jedne radnje na drugu što mi se nikako nije svidjelo.

  Knjigu ne preporučam, što ste mogli zaključiti iz ovog, kratkog, ali jasnog posta.