subota, 6. listopada 2012.

Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale


Ukratko: Počele su lektire, pa tako i postovi o knjigama drugačijim od onih koje ja obično čitam.
  Znači, Tadijanović. Definitivno nikad ne bih čitala njegove pjesme da nisu lektira. Ne znam da li da uopće kažem da sam pročitala ovu knjigu jer sam pročitala samo pet pjesama koje sam morala obraditi. Ovaj post bit će drugačiji od ostalih jer ovo zapravo i nije knjiga nego zbirka pjesama.

Pjesme koje sam čitala (cijelih pet) svidjele su mi se, ali ne dovoljno da bih pročitala cijelu zbirku (Jednostavno mrzim čitati ono što mi drugi narede da čitam). Jedna od pjesama mi se doista jako svidjela pa ću ju zapisati ovdje.
  
Suhi list hrasta smežuran
Pade mi na nogu dok sjeđah
Na staroj klupi pa mi reče
Čitavu sam godinu čekao da padnem
I danas padoh preda te znajući
Da ćeš o meni napisati stihove
I slavom moju ovjenčati smrt.

 Ne znam točno zašto mi je ta pjesma zapela za oko, ali nekako je drugačija od ostalih. Ostale pjesme bile su mi previše pjesničke, da se tako izrazim. Ja također ponekad pišem pjesme, ali smatram da nisu dosadne kao poezija koju mi imamo za lektiru (svatko ima svoje mišljenje).

Što se preporuka tiče, prosudite sami. Ja vam zbirku ne bih preporučila jer se meni nije svidjela, ali nekima se takve stvari vjerojatno sviđaju jer svatko ima svoj ukus.

 

nedjelja, 30. rujna 2012.

Suzanne Collins - Šojka Rugalica (Igre gladi #3)

  Ukratko: Dugo očekivani nastavak trilogije koja je u meni pokrenula bujicu osjećaja.

 Za početak, moram napomenuti kako ovu knjigu smatram savršenom. Uspjela me rasplakati, nasmijati, razljutiti i cijelo vrijeme držala me u neizvjesnosti svojom nepredvidivom i potpuno originalnom radnjom.
  Sada se Katniss nalazi u Okrugu 13 u kojem ima zadatak preuzeti ulogu Šojke rugalice i poticati ostale okruge na ustanke, a ako to ne učini, neće ona biti jedina kojoj će nauditi. U Kapitolu, predsjednik Snow muči Peetu, a Katnissina jedina želja je ubiti predsjednika Snowa i osloboditi Peetu. Glavno pitanje je hoće li Kapitol pasti ili će ipak pobijediti u ratu, ali što god da se dogodi, zna se tko je sve to započeo. Katniss.

Moram vas upozoriti, ako ste se za neke likove dublje vezali, velike su mogućnosti da ćete zamrziti spisateljicu jer kroz knjigu mnogo likova bude mrtvo. Kada je spisateljica ubila mog najdražeg lika, skoro sam prestala čitati knjigu. Jednostavno nije smjela to napraviti. Morat ću vam otkriti, radi se o Finnicku, liku kojeg sam zavoljela čim se prvi put pojavio u Plamenu.
  Haymitch je i dalje ostao jednako kul kao i u prethodnim knjigama, a njegove izjave su i dalje genijalne. On je valjda jedini lik kojem spisateljica nije učinila ništa grozno i zbog toga sam joj zahvalna jer mi je ipak Haymitch jedan od najdražih likova.

I da, staro pitanje i dalje ostaje. Peeta ili Gale? Moj odgovor i dalje glasi isto. Finnick. Da znam, stvarno sam naporna s tim Finnickom, ali kad je stvarno savršen. Nego, da se ja vratim na pitanje. Ako moram birati između ove dvojice, biram Peetu kao i prije, a ako želite saznati s kim će Katniss završiti, ipak ćete morati pročitati knjigu.
  I za kraj ovog posta, knjiga je odlična završnica ove trilogije za koju smatram da je najoriginalnija trilogija/ serijal/ knjiga koju sam ikad čitala. Suzanne Collins, svaka čast.  

četvrtak, 27. rujna 2012.

Aprilynne Pike - Čarolije (Krila #2)


Ukratko: Nastavak vilinske sage koji sam zamalo odbila pročitati do kraja jer nije bilo onako kako ja želim.
  Napokon sam u knjižnici posudila i nastavak ove originalne sage, ali sam se na kraju vrlo razočarala u radnju. Nije ispalo nimalo kako sam ja očekivala, a Laurel sam zamrzila. Jednostavno ju ne podnosim.

Radnja knjige i dalje plati vilu Laurel koja odlazi u Avalon na Akademiju preko ljeta kako bi naučila nešto više o svojim sposobnostima. U ljudskom svijetu i dalje prijeti opasnost od trolova, a Laurel uz to ima problema i s dečkima.
  Sada moram izraziti i svoje nezadovoljstvo radnjom knjige. Laurel mi još u prvoj knjizi nije baš najbolje sjela, ali sada mi je stravično počela ići na živce. Stalno sjedi na dvije stolice i očekuje da će tako moći zauvijek. E pa neće.

David ili Tamani? Ja kažem Tamani, David je kreten, ali Laurel očito ne misli tako. Sada želim pročitati treću knjigu samo kako bih saznala što se događa s Tamanijem, ali i živo me zanima s kim će Laurel završiti. Nadam se da će ostati sama, ili još bolje, da će ju trolovi ubit, a mogu i Davida skupa s njom. Znam da sam zla, ali baš me naživcirala ova knjiga.
  Uglavnom, ali ste čitali prvu knjigu i volite Tamanija, preporučam da pročitate samo pola knjige, jer ćete se na kraju samo naživcirat i razočarat ko ja, ali ako volite Davida, ovo je knjiga za vas.

ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.

Richelle Mead - Poljubac sjene (Vampirska akademija #3)

  Ukratko: Treći dio serijala, s najviše akcije do sada. Jedan od meni najdražih dijelova Vampirske akademije.
 
Kao što sam već rekla, ova knjiga mi je među dražima iz serijala, zauzima čak visoko drugo mjesto. Prvu, drugu i treću knjigu serijala posudila sam u isto vrijeme, ali ovoj knjizi sam se najviše veselila. Iako sam knjigu već čitala, i dalje sam osjećala dozu napetosti dok sam čitala.

Na Akademiji sv. Vladimira počinje terenska nastava što znači da Rose i ostali dhampiri njene dobi više neće ići na nastavu nego će im u narednih šest tjedana biti dodijeljen jedan morojski učenik kojeg će morati čuvati dok će ih odrasli čuvari 'napadati' i ocjenjivati ih. Rose je očekivala kako će morati čuvati Lissu i nije bila toliko napeta zbog terenske nastave poput ostalih. Ipak, unatoč njenim očekivanjima, Lissa je dodijeljena Eddiju, a ona je zaglavila s nekim kome se ni u snu nije nadala. Uz to, Rose ima još jedan problem. Počinju joj se priviđati duhovi.
  Osim likova koje sam već spomenula, ovdje mi je za oko zapeo još jedan lik, dhampir Eddie. Svidio mi se zato što je predan i drag, a osim što je zgodan, dobar je prijatelj.
Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, ja ću sada napraviti malu pauzu od Vampirske akademije i posvetiti se drugim knjigama koje još nisam čitala, ali definitivno ću uskoro završiti s drugim krugom čitanja Vampirske akademije.


Richelle Mead - Plava krv (Vampirska akademija #2)

Ukratko: Drugi dio serijala u kojem počinje zaplet cijele priče.

Po drugi put, drugi dio serijala, a sve zbog Adriana, lika koji se ne pojavljuje u prvoj knjizi. Zbog njega sam i krenula ponovno čitati ovaj serijal i definitivno nisam požalila.

Rose i ekipa prisiljeni su otići na prisilno zimovanje u luksuzni hotel u planinama, dobro osiguran od strigoja koji prijete su se udružili i rade masakre nad plemićkim obiteljima. Unatoč idili koja naizgled vlada u hotelu, troje tinejdžera uputi se u lov na strigoje, a to se nikada ne bi dogodilo da nije bilo Rose. Hoće li ih stići zaustaviti na vrijeme ili će se naći u klopci? Sve završava smrću nekoga od njih.

Knjiga je puna napetosti i Mead je odradila odličan posao. Sviđa mi se što se u ovoj knjizi ne vrti sve oko Lisse kao u prvoj knjizi i što se Rose suočava sa puno težim problemima od problematične najbolje prijateljice. Tu je još i već prije spomenuti Adrian, ali njemu ću posvetiti poseban odlomak.

Ah, taj Adrian. Razmaženi bogataš svjestan svog izgleda. Zvuči iritantno, ali prevarili biste se. Adrian je sve, samo ne iritantan i glup. Obožavala sam ga od prvog slova, prve rečenice koju je izgovorio. Ne mogu vam opisati što ga čini tako posebnim, jednostavno morate pročitati knjigu.

Neću se zamarati drugim likovima jer sam ih većinu analizirala kad sam komentirala prvu knjigu. Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, a ja se bacam na komentiranje i treće knjige serijala koju sam također danas završila po drugi put. 

ponedjeljak, 13. kolovoza 2012.

Richelle Mead - Sestre po krvi (Vampirska akademija #1)

Ukratko: Prvi dio serijala koji me i po drugi put ostavio bez daha.

 Ovaj serijal već sam jednom pročitala, a sada sam odlučila pročitati ga ponovno. Serijal mi je definitivno jedan od najdražih, iako mi je prva knjiga pomalo dosadna.

 Knjiga prati život morojke Lisse i njene dhampirske čuvarice Rose. Prije dvije godine pobjegle su s Akademije, a sada su prisiljene vratiti se. Lissa ima moći koje nisu uobičajene za moroje, a te moći tjeraju ju u ludilo. Ona i Rose imaju posebnu vezu kroz koju Rose uvijek zna što Lissa osjeća i kada je u opasnosti. Budući da je u velikom zaostatku, Rose počinje imati dodatne treninge s čuvarom Dimitrijem koji ima reputaciju boga.

 Sam stil pisanja vrlo je uobičajen, knjiga je puna dobrih opisa, a spisateljica se posebno potrudila oko opisivanja Lissinih osjećaja. Nisam pronašla puno zamjerki knjizi, osim što je možda neke stvari loše objasnila, ali ne želim vam ispričati događanja cijele knjige ako niste čitali.

 Rose mi je kao lik bila zanimljiva, pokazala se kao dobra prijateljica iako mi je ponekad išlo na živce svo ono njeno samohvaljenje.

 Lissa mi je bila iznimno iritantna. Svo ono njeno prenemaganje, samoozljeđivanje i ludilo općenito nisu mi bili baš jasni.

 Dimitri mi je prije svega smiješan lik. Dvometarski tip u dusteru koji voli country glazbu i westerne? Nimalo privlačno. Istina, bio je opak, odlično se borio i sve to, ali ipak mi se nije previše svidio.

 Christian mi je najdraži lik u knjizi. Obožavam njegov sarkazam i odnos s Rose, a i definitivno je bio zgodniji od Dimitrija, iako Rose nikada nije zanimao. Valjda je to još jedan razlog zašto mi se sviđa.

 Još samo da spomenem Miu, djevojku koja je iz dna duše mrzila Rose i Lissu. U ponekim djelovima Mia mi je bila super, a spletke su joj bile odlične, dok me u nekim djelovima užasno živcirala i smatrala sam ju glupom.

 Da završim s ovim postom. Knjiga je odlična za mlade čitatelje, puna zapleta i odličnih opisa, a ja sada po drugi put čitam i drugi dio pa uskoro očekujte i post namjenjen tomu.

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

Lauren Oliver - Delirij (Delirij #1)


Ukratko: Predivna priča o svijetu u kojem je ljubav zabranjena koja mi je nekoliko puta istjerala suze na oči.
 
  Ovu knjigu također imam već dosta dugo, nekoliko puta sam ju krenula čitati, ali uvijek bi naišla na neku drugu knjigu i ovu stavila sa strane. Nedavno sam ju odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Dok sam čitala, potpuno sam se uživjela u radnju, a nekoliko puta sam skoro zaplakala.

Ova predivna knjiga govori o djevojci Leni koja živi u vremenu kada je ljubav proglašena bolešću, a svi ljudi, kada napune 18 godina, idu na postupak na kojem se većina njih izliječi od te bolesti. Devedeset pet dana prije svog postupka, Lena upoznaje Alexa i odlučuje se na nezamislivo. Zaljubljuje se u Alexa, a njena žarka želja za postupkom nestane kao da ju nikada nije niti imala.
  Autorica je obavila odličan posao, vrlo vjerodostojno je uspjela opisati radnju i Lenine osjećaje, a sama ideja knjige je jedna on najoriginalnijih koje sam imala prilike pročitati. Ova knjiga definitivno mi je postala jedna od najdražih.

  Lena mi se nije previše sviđala u početku jer su mi njeni stavovi bili potpuno nelogični, ali nakon što je upoznala Alexa odmah mi se više svidjela.
U Alexa sam se zaljubila čim se prvi put pojavio u knjizi, a na samom kraju sam skoro zaplakala. Knjiga nije trebala tako završiti!
  Treći lik koji ću spomenuti je Hanna, Lenina najbolja prijateljica koja mi se svidjela od početka. Sviđalo mi se kako razmišlja i moje simpatije prema njoj rasle su nakon svake pročitane stranice knjige.

  I da završim s ovim, knjigu preporučam svima, ali prije čitanja se naoružajte paketom maramica.