ponedjeljak, 13. svibnja 2013.

L. J. Smith - Buđenje (Vampirski dnevnici #1)

Ukratko: Popularna knjiga koja me razočarala kao malo drugih knjiga.
  Budući da sam već gledala seriju Vampirski dnevnici, knjiga mi je bila užasno razočaravajuća te sam očekivala mnogo više, a ispostavilo se da su redatelji serije zapravo mnogo bolji u osmišljavanju radnje nego ova spisateljica.

Knjiga je zapravo dosta dobra i vjerojatno bi mi bila odlična da nisam gledala seriju, ali ne mogu si pomoći, nije mi se svidjelo. Mnoge stvari iz serije očekivala sam u knjizi te ne mogu shvatiti zašto je napravljena tolika razlika između serije i knjige. Naravno, serija mi je fantastična i sviđa mi se ovakva kakva je, ali je to u neku ruku dosta loše za čitatelje knjige, pogotovo ako su poput mene. Mnogih likova iz serije u knjizi nema i obrnuto te su sva prezimena pomiješana što mi je u početku bilo užasno zbunjujuće.
  Još uvijek nisam sigurna čime sam točno razočarana, serijom jer je previše dobra ili knjigom koja je zapravo dosta monotona, ali znam da mi se kombinacija nimalo ne sviđa. Nisam sigurna hoću li pročitati ostale knjige iz serijala jer stvarno ne znam u kojemu bi smjeru radnja mogla otići, no nekako sam pesimistična i nemam volje za čitanjem nastavka, ali tko zna…

Ovaj post zapravo nije govorio o knjizi već o razlikama između serije i knjige, ali nemam što govoriti o samoj knjizi. Još jednom ponavljam, knjiga je zapravo dosta dobra, da ne postoji serija bila bi fantastična, ali ovako se sve dodatno zbunjujuće i kao da su knjiga i serija dva potpuno različita svijeta samo je glavna tema ista te glavni likovi imaju ista imena. I tu svaka sličnost prestaje. 

četvrtak, 2. svibnja 2013.

William Shakespeare - Romeo i Julija

Ukratko: Klasik koji me nasmijao do suza iako sam prilično sigurno da to nije bila namjera pisca.

Da, meni je ova knjiga smiješna, iako je po žanru tragedija. Ovo je posljednja lektira u ovoj školskoj godini, ali i vjerojatno lektira koju sam pročitala najbrže (za samo 5 dana). Još sam od prije otprilike znala radnju knjige i mislim da ju čak nisam niti morala čitati, no htjela sam pročitati sve lektire u ovoj školskoj godini pa sam pokušala i nisam požalila.
  Shakespeare me nasmijao do suza svojim stihovima i samim slaganjem rime. Kod ove knjige ne mogu puno govoriti o likovima i radnji jer je to više-manje svima poznato pa ću se zato raspisati o stilu. Cijela knjiga pisana je u stihovima i na starom jeziku što se u početku činilo komplicirano za čitanje, no nakon što sam shvatila bit, bez problema sam se uživjela u knjigu i smijala se Shakespeareovom pisanju. Ne znam zašto, no meni je ta proza u stihovima baš zabavna. Izrazito mi je besmisleno što nema opisa radnje već samo dijalog, razumijem zašto je tako, ali svejedno me je smetalo jer sam navikla na 'normalne' knjige.

Od likova mi se nitko nije posebno svidio, ali mi je za oko zapeo Paris kojeg sam gotovo odmah zavoljela. Romeo me iznimno živcirao tijekom cijele knjige, kao i Julija jer su se oni kao voljeli, a Julija je imala, koliko? Trinaest. Romeo je bio nešto stariji, oko petnaest, ako se ne varam pa mi je malo teško za povjerovati da je to zbilja bila nekakva ljubav. Moje mišljenje je da ih je samo pubertet uhvatio malo jače.
  Dakle, tko nije, svakako neka pročita ovu knjigu jer to je jedno od onih štiva koji su dio opće kulture. Uglavnom, ovaj post će nekima možda biti čudan, no ovo je moje mišljenje i sumnjam da ću ga promijeniti.