nedjelja, 28. listopada 2012.

Antoine de Saint Exupery - Mali princ

  Ukrtako: Još jedna u nizu lektira, a ova je posebna jedino po tome što me podsjeća na slikovnicu i knjigu za djecu, iako sam sigurna da će mnogi iz mog razreda za ovu knjigu misliti da je previše dubokoumna i komplicirana (ako ju uopće pročitaju).

  Kao što rekoh, ova knjiga više podsjeća na slikovnicu i knjigu za djecu, nego na lektiru za osmi razred osnovne škole. Knjigu sam pročitala za manje od sat vremena jer polovicu knjige zauzimaju slike, a i ovako je stvarno tanka.
 
  Knjiga govori o pilotu kojem se avion pokvario usred pustinje i tamo je upoznao Malog princa čiju životnu priču saznajemo kroz (vrlo sažetu) knjigu. Saznajemo da Mali princ dolazi s jednog asteroida i da tamo svakodnevno čisti tri vulkana od kojih jedan nije aktivan i da ima svoju ružu o kojoj se brine. Uskoro kreće na put, obilazeći mnoge planete, a na kraju stigne na Zemlju.

  Kao što sam već rekla, knjiga je vrlo sažeta i daje premalo informacija. Opisa gotovo da ni nema, sve se događa vrlo brzo, a pisac je mnogo toga samo natuknuo, ali ništa nije opširno objasnio. Jedini lik kojeg smo detaljno upoznali je zapravo Mali princ, no svi ostali likovi zapravo su samo spomenuti.

  Knjiga bi mi se možda svidjela da sam ju čitala prije četiri-pet godina, ali sada mi je dosadna i radnje gotovo da ni nema. Istina, priča je dosta poučna i iz nje nešto mogu naučiti ljudi raznih generacija, ali nije me se posebno dojmila. Dakle, da nije lektira, sigurno ju ne bih ni čitala.

subota, 27. listopada 2012.

Cassandra Clare - Grad od kostiju (Instrumentarij smrtnika #1)

  Ukratko: Jedan od najsavršenijih i najoriginalnijih knjiga koje sam dosad pročitala.

  Znači, odmah na početku da kažem, knjiga me u potpunosti oduševila jer je spisateljica stvorila potpuno novi svijet i razradila ga do gotovo svakog detalja. Čak niti kraj nije toliko uobičajen, dapače, potpuno me zapanjio i sljedeće jutro kad sam se probudila (noć prije završila sam knjigu) prva stvar na koju sam pomislila, bilo je: Zašto je moralo tako završiti? A sljedeća pomisao bila mi je: Zašto u gradskoj knjižnici nema nastavaka ove knjige, pa makar i na engleskom? Uglavnom, pročitat ću ja nastavke kad-tad.

  Knjiga govori o djevojci Clary koja se jedne večeri slučajno nađe usred ubijanja jednog demona i saznaje za svijet sjenolovaca, nefila koji ubijaju demone i štite Zemlju od njih. Kada Claryna majka bude oteta, Clary pomoć potraži kod sjenolovaca, a uskoro saznaje da je njen život oduvijek bio povezan s njima. Tu je, naravno, i mladi sjenolovac Jace kojeg naprosto obožavam.

  Dakle, kao što sam rekla, potpuno novi svijet, hrpa likova s potpuno različitim karakterima i za sve njih uspjela sam se vezati. Svidjelo mi se što u knjizi zapravo nema puno one sladunjave romantike nego odnos između Clary i Jacea ide glatko, kao da se sve slaže na svoje mjesto i čitatelj zapravo uopće nije fokusiran na njihovu romansu nego na sve ostale radnje, mnogo važnije od toga. Naravno, nijedna YA knjiga ne prođe bez ljubavnog trokuta, no ovdje je to više jedan četverokut koje je podosta teško objasniti, no ako budete čitali knjigu, shvatit ćete što želim reći.

  Toplo vam preporučam ovu knjigu jer me zaista očarala i popela se visoko na ljestvici mojih najdražih knjiga. Ako ste u mogućnosti, svakako pročitajte.

subota, 6. listopada 2012.

Dragutin Tadijanović - Srebrne svirale


Ukratko: Počele su lektire, pa tako i postovi o knjigama drugačijim od onih koje ja obično čitam.
  Znači, Tadijanović. Definitivno nikad ne bih čitala njegove pjesme da nisu lektira. Ne znam da li da uopće kažem da sam pročitala ovu knjigu jer sam pročitala samo pet pjesama koje sam morala obraditi. Ovaj post bit će drugačiji od ostalih jer ovo zapravo i nije knjiga nego zbirka pjesama.

Pjesme koje sam čitala (cijelih pet) svidjele su mi se, ali ne dovoljno da bih pročitala cijelu zbirku (Jednostavno mrzim čitati ono što mi drugi narede da čitam). Jedna od pjesama mi se doista jako svidjela pa ću ju zapisati ovdje.
  
Suhi list hrasta smežuran
Pade mi na nogu dok sjeđah
Na staroj klupi pa mi reče
Čitavu sam godinu čekao da padnem
I danas padoh preda te znajući
Da ćeš o meni napisati stihove
I slavom moju ovjenčati smrt.

 Ne znam točno zašto mi je ta pjesma zapela za oko, ali nekako je drugačija od ostalih. Ostale pjesme bile su mi previše pjesničke, da se tako izrazim. Ja također ponekad pišem pjesme, ali smatram da nisu dosadne kao poezija koju mi imamo za lektiru (svatko ima svoje mišljenje).

Što se preporuka tiče, prosudite sami. Ja vam zbirku ne bih preporučila jer se meni nije svidjela, ali nekima se takve stvari vjerojatno sviđaju jer svatko ima svoj ukus.