ponedjeljak, 20. kolovoza 2012.

Richelle Mead - Poljubac sjene (Vampirska akademija #3)

  Ukratko: Treći dio serijala, s najviše akcije do sada. Jedan od meni najdražih dijelova Vampirske akademije.
 
Kao što sam već rekla, ova knjiga mi je među dražima iz serijala, zauzima čak visoko drugo mjesto. Prvu, drugu i treću knjigu serijala posudila sam u isto vrijeme, ali ovoj knjizi sam se najviše veselila. Iako sam knjigu već čitala, i dalje sam osjećala dozu napetosti dok sam čitala.

Na Akademiji sv. Vladimira počinje terenska nastava što znači da Rose i ostali dhampiri njene dobi više neće ići na nastavu nego će im u narednih šest tjedana biti dodijeljen jedan morojski učenik kojeg će morati čuvati dok će ih odrasli čuvari 'napadati' i ocjenjivati ih. Rose je očekivala kako će morati čuvati Lissu i nije bila toliko napeta zbog terenske nastave poput ostalih. Ipak, unatoč njenim očekivanjima, Lissa je dodijeljena Eddiju, a ona je zaglavila s nekim kome se ni u snu nije nadala. Uz to, Rose ima još jedan problem. Počinju joj se priviđati duhovi.
  Osim likova koje sam već spomenula, ovdje mi je za oko zapeo još jedan lik, dhampir Eddie. Svidio mi se zato što je predan i drag, a osim što je zgodan, dobar je prijatelj.
Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, ja ću sada napraviti malu pauzu od Vampirske akademije i posvetiti se drugim knjigama koje još nisam čitala, ali definitivno ću uskoro završiti s drugim krugom čitanja Vampirske akademije.


Richelle Mead - Plava krv (Vampirska akademija #2)

Ukratko: Drugi dio serijala u kojem počinje zaplet cijele priče.

Po drugi put, drugi dio serijala, a sve zbog Adriana, lika koji se ne pojavljuje u prvoj knjizi. Zbog njega sam i krenula ponovno čitati ovaj serijal i definitivno nisam požalila.

Rose i ekipa prisiljeni su otići na prisilno zimovanje u luksuzni hotel u planinama, dobro osiguran od strigoja koji prijete su se udružili i rade masakre nad plemićkim obiteljima. Unatoč idili koja naizgled vlada u hotelu, troje tinejdžera uputi se u lov na strigoje, a to se nikada ne bi dogodilo da nije bilo Rose. Hoće li ih stići zaustaviti na vrijeme ili će se naći u klopci? Sve završava smrću nekoga od njih.

Knjiga je puna napetosti i Mead je odradila odličan posao. Sviđa mi se što se u ovoj knjizi ne vrti sve oko Lisse kao u prvoj knjizi i što se Rose suočava sa puno težim problemima od problematične najbolje prijateljice. Tu je još i već prije spomenuti Adrian, ali njemu ću posvetiti poseban odlomak.

Ah, taj Adrian. Razmaženi bogataš svjestan svog izgleda. Zvuči iritantno, ali prevarili biste se. Adrian je sve, samo ne iritantan i glup. Obožavala sam ga od prvog slova, prve rečenice koju je izgovorio. Ne mogu vam opisati što ga čini tako posebnim, jednostavno morate pročitati knjigu.

Neću se zamarati drugim likovima jer sam ih većinu analizirala kad sam komentirala prvu knjigu. Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, a ja se bacam na komentiranje i treće knjige serijala koju sam također danas završila po drugi put. 

ponedjeljak, 13. kolovoza 2012.

Richelle Mead - Sestre po krvi (Vampirska akademija #1)

Ukratko: Prvi dio serijala koji me i po drugi put ostavio bez daha.

 Ovaj serijal već sam jednom pročitala, a sada sam odlučila pročitati ga ponovno. Serijal mi je definitivno jedan od najdražih, iako mi je prva knjiga pomalo dosadna.

 Knjiga prati život morojke Lisse i njene dhampirske čuvarice Rose. Prije dvije godine pobjegle su s Akademije, a sada su prisiljene vratiti se. Lissa ima moći koje nisu uobičajene za moroje, a te moći tjeraju ju u ludilo. Ona i Rose imaju posebnu vezu kroz koju Rose uvijek zna što Lissa osjeća i kada je u opasnosti. Budući da je u velikom zaostatku, Rose počinje imati dodatne treninge s čuvarom Dimitrijem koji ima reputaciju boga.

 Sam stil pisanja vrlo je uobičajen, knjiga je puna dobrih opisa, a spisateljica se posebno potrudila oko opisivanja Lissinih osjećaja. Nisam pronašla puno zamjerki knjizi, osim što je možda neke stvari loše objasnila, ali ne želim vam ispričati događanja cijele knjige ako niste čitali.

 Rose mi je kao lik bila zanimljiva, pokazala se kao dobra prijateljica iako mi je ponekad išlo na živce svo ono njeno samohvaljenje.

 Lissa mi je bila iznimno iritantna. Svo ono njeno prenemaganje, samoozljeđivanje i ludilo općenito nisu mi bili baš jasni.

 Dimitri mi je prije svega smiješan lik. Dvometarski tip u dusteru koji voli country glazbu i westerne? Nimalo privlačno. Istina, bio je opak, odlično se borio i sve to, ali ipak mi se nije previše svidio.

 Christian mi je najdraži lik u knjizi. Obožavam njegov sarkazam i odnos s Rose, a i definitivno je bio zgodniji od Dimitrija, iako Rose nikada nije zanimao. Valjda je to još jedan razlog zašto mi se sviđa.

 Još samo da spomenem Miu, djevojku koja je iz dna duše mrzila Rose i Lissu. U ponekim djelovima Mia mi je bila super, a spletke su joj bile odlične, dok me u nekim djelovima užasno živcirala i smatrala sam ju glupom.

 Da završim s ovim postom. Knjiga je odlična za mlade čitatelje, puna zapleta i odličnih opisa, a ja sada po drugi put čitam i drugi dio pa uskoro očekujte i post namjenjen tomu.

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

Lauren Oliver - Delirij (Delirij #1)


Ukratko: Predivna priča o svijetu u kojem je ljubav zabranjena koja mi je nekoliko puta istjerala suze na oči.
 
  Ovu knjigu također imam već dosta dugo, nekoliko puta sam ju krenula čitati, ali uvijek bi naišla na neku drugu knjigu i ovu stavila sa strane. Nedavno sam ju odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Dok sam čitala, potpuno sam se uživjela u radnju, a nekoliko puta sam skoro zaplakala.

Ova predivna knjiga govori o djevojci Leni koja živi u vremenu kada je ljubav proglašena bolešću, a svi ljudi, kada napune 18 godina, idu na postupak na kojem se većina njih izliječi od te bolesti. Devedeset pet dana prije svog postupka, Lena upoznaje Alexa i odlučuje se na nezamislivo. Zaljubljuje se u Alexa, a njena žarka želja za postupkom nestane kao da ju nikada nije niti imala.
  Autorica je obavila odličan posao, vrlo vjerodostojno je uspjela opisati radnju i Lenine osjećaje, a sama ideja knjige je jedna on najoriginalnijih koje sam imala prilike pročitati. Ova knjiga definitivno mi je postala jedna od najdražih.

  Lena mi se nije previše sviđala u početku jer su mi njeni stavovi bili potpuno nelogični, ali nakon što je upoznala Alexa odmah mi se više svidjela.
U Alexa sam se zaljubila čim se prvi put pojavio u knjizi, a na samom kraju sam skoro zaplakala. Knjiga nije trebala tako završiti!
  Treći lik koji ću spomenuti je Hanna, Lenina najbolja prijateljica koja mi se svidjela od početka. Sviđalo mi se kako razmišlja i moje simpatije prema njoj rasle su nakon svake pročitane stranice knjige.

  I da završim s ovim, knjigu preporučam svima, ali prije čitanja se naoružajte paketom maramica.