Suzanne Collins - Šojka Rugalica (Igre gladi #3)

  Ukratko: Dugo očekivani nastavak trilogije koja je u meni pokrenula bujicu osjećaja.

 Za početak, moram napomenuti kako ovu knjigu smatram savršenom. Uspjela me rasplakati, nasmijati, razljutiti i cijelo vrijeme držala me u neizvjesnosti svojom nepredvidivom i potpuno originalnom radnjom.

  Sada se Katniss nalazi u Okrugu 13 u kojem ima zadatak preuzeti ulogu Šojke rugalice i poticati ostale okruge na ustanke, a ako to ne učini, neće ona biti jedina kojoj će nauditi. U Kapitolu, predsjednik Snow muči Peetu, a Katnissina jedina želja je ubiti predsjednika Snowa i osloboditi Peetu. Glavno pitanje je hoće li Kapitol pasti ili će ipak pobijediti u ratu, ali što god da se dogodi, zna se tko je sve to započeo. Katniss.

Moram vas upozoriti, ako ste se za neke likove dublje vezali, velike su mogućnosti da ćete zamrziti spisateljicu jer kroz knjigu mnogo likova bude mrtvo. Kada je spisateljica ubila mog najdražeg lika, skoro sam prestala čitati knjigu. Jednostavno nije smjela to napraviti. Morat ću vam otkriti, radi se o Finnicku, liku kojeg sam zavoljela čim se prvi put pojavio u Plamenu.

  Haymitch je i dalje ostao jednako kul kao i u prethodnim knjigama, a njegove izjave su i dalje genijalne. On je valjda jedini lik kojem spisateljica nije učinila ništa grozno i zbog toga sam joj zahvalna jer mi je ipak Haymitch jedan od najdražih likova.

I da, staro pitanje i dalje ostaje. Peeta ili Gale? Moj odgovor i dalje glasi isto. Finnick. Da znam, stvarno sam naporna s tim Finnickom, ali kad je stvarno savršen. Nego, da se ja vratim na pitanje. Ako moram birati između ove dvojice, biram Peetu kao i prije, a ako želite saznati s kim će Katniss završiti, ipak ćete morati pročitati knjigu.

  I za kraj ovog posta, knjiga je odlična završnica ove trilogije za koju smatram da je najoriginalnija trilogija/ serijal/ knjiga koju sam ikad čitala. Suzanne Collins, svaka čast.  

Aprilynne Pike - Čarolije (Krila #2)

Ukratko: Nastavak vilinske sage koji sam zamalo odbila pročitati do kraja jer nije bilo onako kako ja želim.

  Napokon sam u knjižnici posudila i nastavak ove originalne sage, ali sam se na kraju vrlo razočarala u radnju. Nije ispalo nimalo kako sam ja očekivala, a Laurel sam zamrzila. Jednostavno ju ne podnosim.

Radnja knjige i dalje plati vilu Laurel koja odlazi u Avalon na Akademiju preko ljeta kako bi naučila nešto više o svojim sposobnostima. U ljudskom svijetu i dalje prijeti opasnost od trolova, a Laurel uz to ima problema i s dečkima.

  Sada moram izraziti i svoje nezadovoljstvo radnjom knjige. Laurel mi još u prvoj knjizi nije baš najbolje sjela, ali sada mi je stravično počela ići na živce. Stalno sjedi na dvije stolice i očekuje da će tako moći zauvijek. E pa neće.

David ili Tamani? Ja kažem Tamani, David je kreten, ali Laurel očito ne misli tako. Sada želim pročitati treću knjigu samo kako bih saznala što se događa s Tamanijem, ali i živo me zanima s kim će Laurel završiti. Nadam se da će ostati sama, ili još bolje, da će ju trolovi ubit, a mogu i Davida skupa s njom. Znam da sam zla, ali baš me naživcirala ova knjiga.

  Uglavnom, ali ste čitali prvu knjigu i volite Tamanija, preporučam da pročitate samo pola knjige, jer ćete se na kraju samo naživcirat i razočarat ko ja, ali ako volite Davida, ovo je knjiga za vas.

Richelle Mead - Poljubac sjene (Vampirska akademija #3)

  Ukratko: Treći dio serijala, s najviše akcije do sada. Jedan od meni najdražih dijelova Vampirske akademije.
 
Kao što sam već rekla, ova knjiga mi je među dražima iz serijala, zauzima čak visoko drugo mjesto. Prvu, drugu i treću knjigu serijala posudila sam u isto vrijeme, ali ovoj knjizi sam se najviše veselila. Iako sam knjigu već čitala, i dalje sam osjećala dozu napetosti dok sam čitala.

Na Akademiji sv. Vladimira počinje terenska nastava što znači da Rose i ostali dhampiri njene dobi više neće ići na nastavu nego će im u narednih šest tjedana biti dodijeljen jedan morojski učenik kojeg će morati čuvati dok će ih odrasli čuvari 'napadati' i ocjenjivati ih. Rose je očekivala kako će morati čuvati Lissu i nije bila toliko napeta zbog terenske nastave poput ostalih. Ipak, unatoč njenim očekivanjima, Lissa je dodijeljena Eddiju, a ona je zaglavila s nekim kome se ni u snu nije nadala. Uz to, Rose ima još jedan problem. Počinju joj se priviđati duhovi.

  Osim likova koje sam već spomenula, ovdje mi je za oko zapeo još jedan lik, dhampir Eddie. Svidio mi se zato što je predan i drag, a osim što je zgodan, dobar je prijatelj.

Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, ja ću sada napraviti malu pauzu od Vampirske akademije i posvetiti se drugim knjigama koje još nisam čitala, ali definitivno ću uskoro završiti s drugim krugom čitanja Vampirske akademije.

Richelle Mead - Plava krv (Vampirska akademija #2)

Ukratko: Drugi dio serijala u kojem počinje zaplet cijele priče.

Po drugi put, drugi dio serijala, a sve zbog Adriana, lika koji se ne pojavljuje u prvoj knjizi. Zbog njega sam i krenula ponovno čitati ovaj serijal i definitivno nisam požalila.

Rose i ekipa prisiljeni su otići na prisilno zimovanje u luksuzni hotel u planinama, dobro osiguran od strigoja koji prijete su se udružili i rade masakre nad plemićkim obiteljima. Unatoč idili koja naizgled vlada u hotelu, troje tinejdžera uputi se u lov na strigoje, a to se nikada ne bi dogodilo da nije bilo Rose. Hoće li ih stići zaustaviti na vrijeme ili će se naći u klopci? Sve završava smrću nekoga od njih.

Knjiga je puna napetosti i Mead je odradila odličan posao. Sviđa mi se što se u ovoj knjizi ne vrti sve oko Lisse kao u prvoj knjizi i što se Rose suočava sa puno težim problemima od problematične najbolje prijateljice. Tu je još i već prije spomenuti Adrian, ali njemu ću posvetiti poseban odlomak.

Ah, taj Adrian. Razmaženi bogataš svjestan svog izgleda. Zvuči iritantno, ali prevarili biste se. Adrian je sve, samo ne iritantan i glup. Obožavala sam ga od prvog slova, prve rečenice koju je izgovorio. Ne mogu vam opisati što ga čini tako posebnim, jednostavno morate pročitati knjigu.

Neću se zamarati drugim likovima jer sam ih većinu analizirala kad sam komentirala prvu knjigu. Ako još niste, pročitajte ovaj serijal, a ja se bacam na komentiranje i treće knjige serijala koju sam također danas završila po drugi put. 

Richelle Mead - Sestre po krvi (Vampirska akademija #1)

Ukratko: Prvi dio serijala koji me i po drugi put ostavio bez daha.

 Ovaj serijal već sam jednom pročitala, a sada sam odlučila pročitati ga ponovno. Serijal mi je definitivno jedan od najdražih, iako mi je prva knjiga pomalo dosadna.

 Knjiga prati život morojke Lisse i njene dhampirske čuvarice Rose. Prije dvije godine pobjegle su s Akademije, a sada su prisiljene vratiti se. Lissa ima moći koje nisu uobičajene za moroje, a te moći tjeraju ju u ludilo. Ona i Rose imaju posebnu vezu kroz koju Rose uvijek zna što Lissa osjeća i kada je u opasnosti. Budući da je u velikom zaostatku, Rose počinje imati dodatne treninge s čuvarom Dimitrijem koji ima reputaciju boga.

 Sam stil pisanja vrlo je uobičajen, knjiga je puna dobrih opisa, a spisateljica se posebno potrudila oko opisivanja Lissinih osjećaja. Nisam pronašla puno zamjerki knjizi, osim što je možda neke stvari loše objasnila, ali ne želim vam ispričati događanja cijele knjige ako niste čitali.

 Rose mi je kao lik bila zanimljiva, pokazala se kao dobra prijateljica iako mi je ponekad išlo na živce svo ono njeno samohvaljenje.

 Lissa mi je bila iznimno iritantna. Svo ono njeno prenemaganje, samoozljeđivanje i ludilo općenito nisu mi bili baš jasni.

 Dimitri mi je prije svega smiješan lik. Dvometarski tip u dusteru koji voli country glazbu i westerne? Nimalo privlačno. Istina, bio je opak, odlično se borio i sve to, ali ipak mi se nije previše svidio.

 Christian mi je najdraži lik u knjizi. Obožavam njegov sarkazam i odnos s Rose, a i definitivno je bio zgodniji od Dimitrija, iako Rose nikada nije zanimao. Valjda je to još jedan razlog zašto mi se sviđa.

 Još samo da spomenem Miu, djevojku koja je iz dna duše mrzila Rose i Lissu. U ponekim djelovima Mia mi je bila super, a spletke su joj bile odlične, dok me u nekim djelovima užasno živcirala i smatrala sam ju glupom.

 Da završim s ovim postom. Knjiga je odlična za mlade čitatelje, puna zapleta i odličnih opisa, a ja sada po drugi put čitam i drugi dio pa uskoro očekujte i post namjenjen tomu.

Lauren Oliver - Delirij (Delirij #1)

Ukratko: Predivna priča o svijetu u kojem je ljubav zabranjena koja mi je nekoliko puta istjerala suze na oči.
 
  Ovu knjigu također imam već dosta dugo, nekoliko puta sam ju krenula čitati, ali uvijek bi naišla na neku drugu knjigu i ovu stavila sa strane. Nedavno sam ju odlučila pročitati i drago mi je zbog toga. Dok sam čitala, potpuno sam se uživjela u radnju, a nekoliko puta sam skoro zaplakala.

Ova predivna knjiga govori o djevojci Leni koja živi u vremenu kada je ljubav proglašena bolešću, a svi ljudi, kada napune 18 godina, idu na postupak na kojem se većina njih izliječi od te bolesti. Devedeset pet dana prije svog postupka, Lena upoznaje Alexa i odlučuje se na nezamislivo. Zaljubljuje se u Alexa, a njena žarka želja za postupkom nestane kao da ju nikada nije niti imala.

  Autorica je obavila odličan posao, vrlo vjerodostojno je uspjela opisati radnju i Lenine osjećaje, a sama ideja knjige je jedna on najoriginalnijih koje sam imala prilike pročitati. Ova knjiga definitivno mi je postala jedna od najdražih.

  Lena mi se nije previše sviđala u početku jer su mi njeni stavovi bili potpuno nelogični, ali nakon što je upoznala Alexa odmah mi se više svidjela.

U Alexa sam se zaljubila čim se prvi put pojavio u knjizi, a na samom kraju sam skoro zaplakala. Knjiga nije trebala tako završiti!

  Treći lik koji ću spomenuti je Hanna, Lenina najbolja prijateljica koja mi se svidjela od početka. Sviđalo mi se kako razmišlja i moje simpatije prema njoj rasle su nakon svake pročitane stranice knjige.

  I da završim s ovim, knjigu preporučam svima, ali prije čitanja se naoružajte paketom maramica.

Anette Curtis Klause - Krv i čokolada

Ukratko: Knjiga kojoj nisam uspjela pronaći niti jednu zamjerku.

  Budući da su posljednje dvije knjige bile o vampirima, malo sam se prebacila na vukodlake. Ovu knjigu sam kupila još davno, ali nikako da dođe na red da ju pročitam, a kad sam ju pročitala u glavi mi se vrtilo samo jedno pitanje: Zašto ja tu knjigu nisam prije pročitala?

  Knjiga govori od djevojci Vivian koja je ne samo vukodlak, nego i kći bivšeg vođe čopora koji je poginuo u požaru koji je zahvatio njihovu kuću prije godinu dana. Sada je čopor bez vođe i bit će organiziran Strašni sud u kojem će se boriti svi odrasli vukodlaci koji budu željeli biti novi vođe, a najveće šanse na Strašnom sudu ima Gabriel, mladi arogantni vukodlak koji se sviđa Vivianinoj majci, a Vivian ga ne podnosi. Tu je još i Aiden, dečko iz Vivianine škole u kojeg se Vivian zaljubi što čoporu ne odgovara jer je on čovjek.

Kao što sam već rekla, knjizi nisam pronašla niti jednu zamjerku, osim možda toga što je stalno bilo naglašavano koliko je Vivian savršena i kako to dobro koristi, ali to je zanemarivo. Ovo je ujedno i jedna od rijetkih knjiga koja mi se sviđa kako je završila i koju sam htjela čitati ispočetka čim sam ju završila. Stil pisanja je odličan, spisateljica je dobro opisala svaku radnju, a posebno me se dojmio dio u kojem je opisana borba na Strašnom sudu. I da, definitivno me iznenadilo (ugodno!) to što u knjizi ima krvi i knjiga je više bazirana na odnosima u čoporu dok je Vivianina romansa tek usputni dio, ali ne i nevažan.

  Vivian mi je kao lik u početku bila pomalo iritantna jer je stalno bilo naglašavano kako je zgodna, ali kad se jednom naviknete da je u većini knjiga tako, postane podnošljivo i probavljivo. Kod Vivian mi se najviše svidjelo to što je više voljela svoje vučje obličje dok je u većini drugih knjiga o vukodlacima obrnuto.
  Jedan od meni manje dragih likova je Aiden. Iskreno, nije mi jasno što je Vivian vidjela u njemu jer je po spisateljičinu opisu, sasvim običan, osim možda onog njegovog zanimanja za nadnaravno i njegove prevelike znatiželje.
  Moj ubjedljivo najdraži lik, Gabriel, svidio mi se već na samom početku, a kako je knjiga odmicala, sviđao mi se sve više. Također, mislim da me na početku privukao zato što je imao stav bad boy-a, a kasnije se ispostavilo da nije baš tako iako definitivno nije kukavica poput Aidena.

Inače mi je navika reći nešto o tri lika u knjizi, ali napravit ću iznimku i napisati još ponešto o nekoliko likova koji su na mene ostavili najveći dojam.

  Esme, Vivianina majka, mi je prije svega, vrlo zanimljiv lik. Kod nje mi se svidjelo što nije tipična majka nego radi kao konobarica u kafiću, sviđaju joj se mlađi mužjaci i tuče se sa drugim ženkama zbog njih. Jedna njena rečenica ostala mi je najviše u sjećanju i ne moram listati knjigu kako bi ju mogla napisati ovdje, a glasi: Nemoj se gnjaviti s kim se ne možeš pariti.
  Petorka mi se također svidjela i nije mi bilo jasno zašto se Vivian nije željela družiti s njima jer mi se čine kao baš zakon tipovi i ja bih se definitivno družila sa svima njima, osim možda s Rafeom koji je po meni bio odličan prikaz tipične šupčine (Ispričavam se na izrazu, ali taj opis mi najviše odgovara.).
  Još samo da spomenem Astrid, ženku koju Vivian nije mogla smisliti, a i meni je stvarno išla na živce, ali što ti je knjiga bez nekog bad guy-a. Unatoč svemu, u nekim dijelovima divila sam se Astrid, dok sam je u nekim dijelovima smatrala iznimno glupom.

Da završim s ovim postom koji se malo odužio. Knjiga je odlična, preporučam ju svima. Meni je definitivno postala jedna od najdražih, možda postane i vama.