James Patterson & Gabrielle Charbonnet - Vještica i čarobnjak (Vještica i čarobnjak #1)

Ukratko: Usudila bih se uvrstiti ovu knjigu u top 5 najoriginalnijih knjiga koje sam ikad pročitala.

Vještica i čarobnjak knjiga je koja mi se svidjela nakon pročitanog prologa i nastavila me osvajati do samog kraja. Jednostavan pripovjedački stil u kojem dva glavna lika prepričavaju radnju obraćajući se čitatelju (što inače ne volim, ali ovdje se lijepo uklopilo) te zanimljiva i prije svega vrlo originalna radnja, tjerali su me da čitam dalje i završim knjigu u jednome danu. Glavni likovi Wisty i Whit svidjeli su mi se na samom početku i nisu me nimalo razočarali kasnije. Mogla sam se poistovjetiti s Wisty jer smo istih godina i dosta sličnog razmišljanja, a Whit je savršeni prikaz brata kakvog bih željela imati. Sasha mi je kao lik također bio vrlo zanimljiv i svidio mi se čim dam ga ''upoznala'' te mogu pretpostaviti kako će Wisty u narednim nastavcima razviti neke romantične osjećaje prema njemu.

Sama ideja knjige posebno me se dojmila i slobodno mogu reći da se divim piscima ove knjige. Željno iščekujem nastavke jer sam kraj govori kako će toga biti još, stoga preporučam ovu knjigu svima i jedva čekam drugi dio.

Alyson Noel - Zemlja sjena (Besmrtnici #3)

Ukratko: Nastavak jednog od mojih najdražih serijala koji me nije nimalo razočarao.

Zemlja sjena treći je dio serijala Besmrtnici u kojem se radnja iz knjige u knjigu sve više zapetljava. Kraj knjige ostavio me u neizvjesnosti i znam da neću moći dočekati četvrti dio. Što se samog pisanja tiče, autorica je napravila dobar posao, tekst ''klizi'' i lako se čita te sam knjigu ''progutala'' za svega dan i pol. Radnja knjige je uzbudljiva od početka pa sve do samoga kraja te stalno tjera na čitanje dalje.

Ever mi je kao lik zapravo draga i razumijem ju u mnogim situacijama gdje bih i ja vrlo slično postupila, no u nekim trenutcima mi je došlo da ju ošamarim, pogotovo na samom kraju. Damena obožavam, iako se možda čini malo previše savršenim, dok me Jude potpuno oborio s nogu. Iako mi je Jude draži, htjela bih da Ever na kraju bude s Damenom jer su mi njih dvoje preslatki zajedno. Blizanke Romy i Rayne također su mi super jer se ponašaju kao tipične trinaestogodišnjakinje, no u istom trenutku razmišljaju i dosta zrelije. Većina ostalih likova me živcira manje ili više, osim Heaven i Milesa, tako da njih neću prokomentirati.

  Ako još niste, svakako pročitajte ovaj nastavak ili cijeli serijal jer nećete požaliti. Fantastičan je!

Alessandro D'Avenia - Bijela kao mlijeko, crvena kao krv

Ukratko: Dirljiva priča koja te tjera na razmišljanje.

O ovoj knjizi čula sam samo riječi hvale i nije me razočarala. ''Progutala'' sam ju u samo jednome danu i ostala oduševljena. Knjiga je puna predivnih citata i tjera me da zaista razmišljam o onome što čitam. Uvukla me u svoj svijet i nije puštala do samoga kraja.

Iako bih ja možda izmijenila i pojasnila neke sitnice, ovoj knjizi to nije potrebno. Budući da je pisano u formi dnevnika, najvažniji su osjećaji i razmišljanja lika koja su u ovom slučaju bila prelijepo opisana. Divim se D'Aveniji i ne bih se začudila sa ova knjiga postane svjetski klasik, definitivno je to zaslužila.

Svi likovi u knjizi su mi se svidjeli, ali doslovno svi! Leo mi je kroz knjigu stvarno prirastao srcu, kao i Silvia koja mi je jako slična. Niko, moj imenjak, također mi se jako svidio, a prijateljstvo između njega i Lea je upravo onakvo kakvo bi prijateljstvo trebalo biti. Beatrice mi nije bila nešto posebno draga, no zavoljela sam ju tijekom borbe s tužnom sudbinom. Sanjara sam ostavila za kraj jer mi se on možda čak i najviše svidio sa svojim stavovima i razmišljanjima.

  Ne mogu riječima izraziti svoje oduševljenje ovom knjigom te ju preporučam svima, bilo koje dobi. Bijela kao mlijeko, crvena kao krv obiluje prekrasnim citatima koje ću svakako upamtiti jer govore toliko toga i odgovaraju na pitanja koja si svatko često postavlja.

Amanda Hocking - Zamijenjena (Tril #1)

  Ukratko: Jedna od najoriginalnijih knjiga koje sam pročitala u posljednje vrijeme.

Ova knjiga me opčinila svojom temom, divno razrađenim likovima te napetom radnjom koja me tjerala da nastavim čitati dalje. Zavoljela sam gotovo sve likove te sam se bez problema uživjela u radnju te sada, kad sam završila knjigu, želim čitati još. Knjiga me jednostavno oborila s nogu, već dugo nisam čitala ništa ovoliko zanimljivo.

  Sad ni sama ne znam što da još kažem o knjizi jer sam doslovno bez riječi. Glavna junakinja, Wendy, svidjela mi se jer je drugačija te sam se bez problema povezala s njom. Finn mi je, naravno, najdraži lik u knjizi jer je savršen i niti jedan drugi lik ne može ga nadmašiti, ali su mi se također posebno svidjeli i Tove te Rhys. Elora mi je najiritantniji lik u cijelo knjizi jer je jednostavno previše sebična i hladna da bi mi se mogla svidjeti.
  Iako me u nekim dijelovima knjiga podsjećala na Vampirsku akademiju, ipak je zapravo potpuno drugačija od bilo koje druge knjige. Autorica je odabrala jedna od magičnih bića koja su nedovoljno iskorištena te ih pretvorila u nešto sasvim novo. Obožavam autiričin stil pisanja te bujnu maštu koja je zaslužna za nastanak ovog divnog djela.
  Završit ću s postom, svima preporučam ovu knjigu, stvarno je odlična, no mislim da su to već svi uspjeli zaključiti.

L. J. Smith - Buđenje (Vampirski dnevnici #1)

Ukratko: Popularna knjiga koja me razočarala kao malo drugih knjiga.

  Budući da sam već gledala seriju Vampirski dnevnici, knjiga mi je bila užasno razočaravajuća te sam očekivala mnogo više, a ispostavilo se da su redatelji serije zapravo mnogo bolji u osmišljavanju radnje nego ova spisateljica.

Knjiga je zapravo dosta dobra i vjerojatno bi mi bila odlična da nisam gledala seriju, ali ne mogu si pomoći, nije mi se svidjelo. Mnoge stvari iz serije očekivala sam u knjizi te ne mogu shvatiti zašto je napravljena tolika razlika između serije i knjige. Naravno, serija mi je fantastična i sviđa mi se ovakva kakva je, ali je to u neku ruku dosta loše za čitatelje knjige, pogotovo ako su poput mene. Mnogih likova iz serije u knjizi nema i obrnuto te su sva prezimena pomiješana što mi je u početku bilo užasno zbunjujuće.

  Još uvijek nisam sigurna čime sam točno razočarana, serijom jer je previše dobra ili knjigom koja je zapravo dosta monotona, ali znam da mi se kombinacija nimalo ne sviđa. Nisam sigurna hoću li pročitati ostale knjige iz serijala jer stvarno ne znam u kojemu bi smjeru radnja mogla otići, no nekako sam pesimistična i nemam volje za čitanjem nastavka, ali tko zna…

Ovaj post zapravo nije govorio o knjizi već o razlikama između serije i knjige, ali nemam što govoriti o samoj knjizi. Još jednom ponavljam, knjiga je zapravo dosta dobra, da ne postoji serija bila bi fantastična, ali ovako se sve dodatno zbunjujuće i kao da su knjiga i serija dva potpuno različita svijeta samo je glavna tema ista te glavni likovi imaju ista imena. I tu svaka sličnost prestaje. 

William Shakespeare - Romeo i Julija

Ukratko: Klasik koji me nasmijao do suza iako sam prilično sigurno da to nije bila namjera pisca.

Da, meni je ova knjiga smiješna, iako je po žanru tragedija. Ovo je posljednja lektira u ovoj školskoj godini, ali i vjerojatno lektira koju sam pročitala najbrže (za samo 5 dana). Još sam od prije otprilike znala radnju knjige i mislim da ju čak nisam niti morala čitati, no htjela sam pročitati sve lektire u ovoj školskoj godini pa sam pokušala i nisam požalila.

  Shakespeare me nasmijao do suza svojim stihovima i samim slaganjem rime. Kod ove knjige ne mogu puno govoriti o likovima i radnji jer je to više-manje svima poznato pa ću se zato raspisati o stilu. Cijela knjiga pisana je u stihovima i na starom jeziku što se u početku činilo komplicirano za čitanje, no nakon što sam shvatila bit, bez problema sam se uživjela u knjigu i smijala se Shakespeareovom pisanju. Ne znam zašto, no meni je ta proza u stihovima baš zabavna. Izrazito mi je besmisleno što nema opisa radnje već samo dijalog, razumijem zašto je tako, ali svejedno me je smetalo jer sam navikla na 'normalne' knjige.

Od likova mi se nitko nije posebno svidio, ali mi je za oko zapeo Paris kojeg sam gotovo odmah zavoljela. Romeo me iznimno živcirao tijekom cijele knjige, kao i Julija jer su se oni kao voljeli, a Julija je imala, koliko? Trinaest. Romeo je bio nešto stariji, oko petnaest, ako se ne varam pa mi je malo teško za povjerovati da je to zbilja bila nekakva ljubav. Moje mišljenje je da ih je samo pubertet uhvatio malo jače.

  Dakle, tko nije, svakako neka pročita ovu knjigu jer to je jedno od onih štiva koji su dio opće kulture. Uglavnom, ovaj post će nekima možda biti čudan, no ovo je moje mišljenje i sumnjam da ću ga promijeniti.  

Ernest Hemingway - Starac i more

  Ukratko: Priča o upornosti, a meni je trebalo jako puno upornosti kako bih ju završila.

Ponovno lektira, ponovno čitam zato što moram, a ne zato što želim i upravo zbog toga u startu osjećam odbojnost prema takvim knjigama. Kao što sam već rekla, trebalo mi je dosta upornosti kako bih pročitala ovu knjigu jer svaki put kada bih započela s čitanjem, počelo bi mi se spavati.

   Problem s ovom knjigom je taj što nema poglavlja niti nekog većeg odvajanja odlomaka pa nakon nekog vremena postane naporno za čitanje. Drugi problem je tema. Nema radnje, stalno se opisuje isto stoga ubrzo postane zamorno te se izgubi volja za čitanjem, a tek pred sam kraj knjige nešto se počne događati, ako uopće izdržite do kraja. Stil je dobar, a Hemingway piše kvalitetno, no previše oteže radnju. Da, shvatila sam da je pouka u ovoj priči upornost, no zar je doista morao toliko razvući sve to?

Knjiga je klasik i ne mogu reći da ne valja jer valja, samo ja nisam tip čitatelja za takvu vrstu knjiga, to je sve. Nekome je ova knjiga sigurno zanimljiva, no nisam jedna od takvih. Istina, isprva nisam željela niti otvoriti tu knjigu jer sam od mnogo ljudi čula da je dosadna, no ipak sam joj odlučila dati šansu i evo ga, pročitala sam ju, iznenadivši time samu sebe i nije mi žao.

   Dakle, pružite ovoj knjizi šansu, ako vam se ne svidi, nitko vas ne tjera da završite, ali tko zna, možda na kraju iznenadite sami sebe i knjiga nadmaši vaša očekivanja. Ne možete znati dok ne pokušate.