srijeda, 30. siječnja 2013.

Ingrid Law - Dar kao nijedan drugi (Dar kao nijedan drugi #1)

  Ukratko: Pomalo djetinjasta. Bila bi bolja da spisateljica trinaestogodišnjake ne naziva djecom i da ih razradi u skladu s njihovim godinama.

Već sam jednom čitala ovu knjigu, no nije mi baš ostala u sjećaju pa sam odlučila ponoviti gradivo. Kao što sam rekla, spisateljica je potpuno fulala godine likovima. Likovi bi trebali imati trinaest godina (glavni), no ona ih je opisala kao da imaju osam što me tijekom čitanja jako smetalo. Knjiga je inače stvarno dobra, radnja je originalna, a autorica lijepo opisuje, no očito je da ne zna ništa o trinaestogodišnjacima.
  Knjiga prati Mississippi Beaumont, od milja zvanu Mibs, čija je obitelj posebna. Svaki član obitelji, osim njenog oca, ima neki poseban dar pa tako njen djed može izazvati potres, a u mlađim danima mogao je i pomicati planine, njen najstariji brat upravlja elektricitetom, a njen drugi brat stvara oluje i vjetrove dok njena majka sve radi savršeno. Mississipi svoj dar treba dobiti na svoj trinaesti rođendan, no dan prije toga njen otac završi u bolnici zbog prometne nesreće. Ustrajna u tome da dođe do svog oca u bolnici, bježi sa svoje rođendanske zabave skrivajući se u ružičasti autobus za dostavu Biblija koji bi ju trebao odvesti do Saline, mjesta gdje je njen otac. S njom se na kraju nađu i njena dva brata, Fish i Samson te Will mlađi i Bobbi, djeca svećenika koji su također bili i jedini prijatelji Beaumontovih. Kada autobus s Biblijama skrene na suprotnu cestu od one koja vodi u Salinu, sve ih uhvati panika i stvari se počnu komplicirati…

Knjiga mi se svidjela i kroz glavu mi je nekoliko puta prošlo da bi to mogla biti izvrsna lektira. Nema neprimjerenih scena, nije preduga niti prekomplicirana, no valjda nikome to još nije palo na pamet. Preporučam ovu knjigu jer  nosi lijepu poruku i svima bi se svidjela.

subota, 26. siječnja 2013.

Karl Bruckner - Sadako hoće živjeti

  Ukratko: Tužna knjiga koja bi bila dobra samo da je preglednija.

Još jedna od lektira kojoj sam se zapravo veselila, no razočarala me. Bruckner je odličan pisac i napisao je divnu knjigu, no užasno me smetalo to što je nepregledna i nepovezana. Nema poglavlja i zbog toga mi se bilo jako teško snaći, no ni to mu ne bih zamjerila da nije odjednom preskakao s jedne radnje na drugu, iz jedne perspektive u drugu što je vrlo brzo postalo zbunjujuće. Imena likova bilo je također teško popamtiti jer se svi zovu gotovo jednako. Sadako, Jasuko, Secuko. Meni je sve to isto!
  Dakle, knjiga govori o četverogodišnjoj djevojčici Sadako koja živi u Hirošimi u vrijeme kada je na nju bačena atomska bomba. Deset godina kasnije, Sadako oboli od radijacije i jedina želja joj je živjeti te radi tisuću zlatnih ždralova kako bi preživjela.

Dakle, knjiga mi se svidjela jer je stvarno dirljiva i autor je stvarno dobro sve opisao, no nepreglednost me užasno smetala i nikako se nisam mogla uživjeti u knjigu.
  Knjigu vam svakako preporučam jer svatko bi ovu knjigu trebao pročitati, bez obzira na dob.

petak, 11. siječnja 2013.

Cassandra Clare - City of Glass (The Mortal Instruments #3)

  Ukratko: Nakon fantastične prve dvije knjige, treća ispunjava sva moja očekivanja, čak je i više od tog.

   Nakon što sam pročitala prve dvije knjige, morala sam nabaviti i ostale, pa makar još nisu prevedene te sam u dvanaestom mjesecu započela s čitanjem ove knjige na engleskom. Preko praznika sam napokon uhvatila vremena pročitati knjigu do kraja i nisam požalila.

U trećoj knjizi napokon se sve objašnjava i sada sve napokon ima smisla. Knjiga je bogata akcijom i definitivno mi je najdraža u serijalu. Mislim da je spisateljica definitivno tu mogla stati s pisanjem jer ovo bi bio savršen kraj. Čak sam uvjerena da je spisateljica u početku i planirala samo prve tri knjige, ali da je kasnije, potaknuta dobrom prodajom knjiga, odlučila pisati i nastavke. Naravno da ću čitati i ostale knjige, iako nakon ove nemam veliku potrebu za time.
   Kako je ovo bila prva knjiga na engleskom koju sam čitala bila je još zanimljivija jer sam mogla čitati knjigu onako kako je izvorno napisana, bez da je uništena lošim prijevodom. Čitajući ovu knjigu na engleskom nakon pročitane prve dvije knjige na hrvatskom, shvatila sam koliko su neki izrazi promijenjeni dok su neki vrlo vješto prevedeni što me iznenadilo. Odlučila sam da ću, kada ovu knjigu prevedu, pročitati ju jer me zanima kako ću ju doživjeti na materinjem jeziku, koliko god dobro poznavala i koristila engleski.

Eto, ovaj post je malo drugačiji od ostalih do sad, no ova knjiga to zaslužuje jer je posebna i postala mi je najdraža, bez konkurencije. Cassandra Clare, svaka ti čast. I još samo jedna stvar, tj. mali spoiler. Jace neće umrijeti! Volim spisateljicu zbog toga.